hrvatski

Multipla skleroza

Multipla skleroza (MS) obilježena je prisutnošću demijelinizacijskih upalnih žarišta, «ploča», razasutih u bijeloj tvari središnjega živčanoga sustava (SŽS). Trajna dinamika upalne autoimunosne aktivnosti u genski predisponiranoj jedinki uvjetuje, pod utjecajem okolišnih čimbenika, pojavu uvijek novih oštećenja. Razasutost oštećenja u SŽS-u « u prostoru i vremenu» temeljna je patološka i dijagnostička značajka bolesti. Aktivacija limfocita T usmjerenih protiv antigena mijelina u SŽS-u ključni je fenomen u nastanku oštećenja. Poremećaj sustava regulacije imunosti, te još nerasvijetljeni odnosi između selektivnog razaranja mijelina i apoptoze oligodendrocita uvjetuje razne imunohistološke i patoanatomske varijante MS. Simptomatologija MS-a vrlo je raznovrsna ; izražava se izoliranim ili združenim ispadima SŽS-a poglavito u mlade odrasle osobe. Noviji dijagnostički kriteriji dopuštaju postavljanje vrlo rane dijagnoze bolesti. Magnetna rezonancija od temeljne je važnosti u analizi bolesnika jer omogućuje ranu dijagnozu i vrjednovanje učinkovitosti terapije bolesti. Upalno i demijelinizacijsko žarište odgovorno za napadaje (relapse) bolesti uzrokuje poremećaj živčane provodljivosti ; remisija omogućuje procese remijelinizacije i funkcijske plastičnosti oštećenog SŽS-a ; progresija bolesti, bilo primarna bilo sekundarna, posljedica je difuznog i kroničnog Oštećenja aksona te makroskopske atrofije živčane osi. Interakcije napadaja i progresije modeliraju osnovne evolutivne oblike MS-a: relapsno-remitentni ( približno u 85% bolesnika) i progresivni ( približno u 15% bolesnika). Pogoršanja se događaju, prosječno, svakih 18 mjeseci ; teška se invalidnost pojavljuje pri kraju tridesete godine trajanja bolesti. Prognoza MS-a strogo je individualna. Napadaji su drugoredne važnosti u odnosu na progresiju bolesti u nagomilavanju nepovratne živčane i mentalne nesposobnosti. Aktualno liječenje imunomodulatorima ( interferoni beta, acetat glatiramera) djelomično je učinkovito i ograničeno na neke oblike bolesti. Budućnost terapije MS-a usmjerena je prema složenim strategijama protuupalno/imunomodulacijskog liječenja te zaštite i reparacije živčanoga tkiva.

Multipla skleroza

nije evidentirano