hrvatski

Crkva i pluralizam – pluralizam u Crkvi. Nekoliko psiholoških i pedagoških pripomena

Negativistički je apriorni stav psihologije u odnosu na Crkvu i religioznost kao takvu pridonio kritičnom preispitivanju ovog fenomena. Kritika se prije svega odnosi na loše posljedice jačanja institucionalizacije osobnog religioznog doživljaja kroz povijest: njime, naime, prvotni religiozni doživljaj gubi na svojoj vitalnosti i poprima forme krutog dogmatizma, što kod osoba s već postojećim smetnjama psiho-somatske prirode izaziva dodatne poteškoće. Novija istraživanja ne potvrđuju ustaljeno mišljenje o nužnim negativnim posljedicama institucionalizacije religioznosti: i sama institucija pod određenim uvjetima može biti vitalna i može poticati aktivnu participaciju svojih članova. Valja stoga pretpostaviti da veća liberalizacija odn. pluralizam unutar Crkvene strukture ne mora biti proporcionalno korelatan sa većom participacijom na religioznom planu. Daleko se više profilira model funkcioniranja dobrotvornih organizacija kao validna pomoć u promišljanju djelovanja Crkve kao institucije. Takav bi model zadovoljavao s jedne strane postojanje već zadanih temelja odn. smjernica u Crkvi, a to je sustav dogmi, a s druge bi se strane otvorila mogućnost pluralističkog obogaćenja promišljanju što efikasnijeg djelovanja – posvješćivanje vlastite inter-disciplinarne i inter-kulturalne baštine.

religioznost; psihologija; dogmatizam; institucionalizacija religioznosti; pluralizam

nije evidentirano