hrvatski

Odgovornost i briga svećenika za vlastito psihičko zdravlje

Prilog naglašava ozbiljnost okolnosti života i djelovanja svećenika koje mogu znatno utjecati na njegovo psihofizičko zdravlje, pa ih valja imati na umu i odgovorno se s njima ophoditi, bez da se situacija bespotrebno katastrofizira. U obzir valja uzeti promjene zadnjih desetljeća na ekonomskom i društvenom planu, događanja unutar same Crkve te njihovo međusobno djelovanje: oni će obilježiti samopoimanje Crkve, njezin položaj u društvu, lik svećenika i promišljanje crkvenog djelovanja te tako stvoriti okvir rada svećenika, olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, odnosno faktore rizika. Drugi je dio posvećen čimbenicima osjetljivosti, interpsihičkim i intrapsihičkim uvjetovanostima same osobnosti koje mogu pridonijeti narušenom zdravlju svećenika, budući da kompromitiraju dobru sliku o sebi i pridonose formiranju nefunkcionalnih načina suočavanja sa životnim okolnostima i zadaćama, što rezultira odsutnošću osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti, sve do konklamiranih psihičkih poremećaja. Treći dio ukazuje na neadekvatne oblike suočavanja sa stresnom situacijom koji su ovdje svedeni na temeljna dva modela suprotnog predznaka: manični i depresivni. Budući da je zdravlje dinamičan proces međudjelovanja prethodno spomenutih čimbenika, u četvrtom se dijelu sugeriraju smjernice prevencije i održavanja zdravlja: rad na uvećanju praga tolerancije na frustraciju i njezina prihvaćanja kao sastavnog dijela života, propitivanje dosad nedovoljno isticanih oblika duhovnosti primjerenih pojedincu, promjene u stilu vođenja zajednice te promjene u shvaćanju vlastita poslanja u ekonomiji spasenja – od uloge propovjednika prema posredniku misterija, od spasitelja duša do osloboditelja i iscjelitelja.

svećenik; zdravlje; celibat; ovisnost; psihički poremećaj

nije evidentirano