hrvatski

Perspektiva promatranja

Pojava svakodnevnog predmeta u instituciji umjetnosti i značenje te pojave svakako su zaokupljali, i još uvijek zaokupljaju pozornost mnogih interpreta. Izložbeni je prostor po pravilu obilježen koordinatama koje se reflektiraju na diskurs što se u njemu artikulira. Te koordinate mogu biti vrlo restriktivne naravi, osobito ako je prostor prilagođen i dijelom izgrađen za potrebe života i rada jednog umjetnika, a nije samo mjesto u kojemu se u retrospektivi promatra njegov umjetnički hod. Valja se, stoga, zapitati kakva su obilježja tog prostora i kakva je «patina» prošlosti u njemu sadržana?U prostoru Atelijera Meštrović, uistinu su sadržani mnogi narativi, i kustoski i umjetnički. Kako su biografija Ivana Meštrovića i njegovo umjetničko djelo bitno šifrirali prostor, načelo indiferentne «bijele kocke» namijenjene izlaganju ovdje bi valjalo posve zanemariti. Anita Kontrec zalazi u specifičan prostor, zasićen različitim pripovijestima, te se svojim umjetničkim intervencijama fokusira na višeznačan odnos između Ruže i Ivana Meštrovića, napose na Ružin entitet. Počesto se Ružino ime vezalo za ulogu prve supruge svjetski poznatog kipara, no malo se pisalo o njezinu likovnom angažmanu. Odabirom odbačenih i zaboravljenih predmeta svakodnevice, koji mahom pripadaju vremenu između dva rata, Anita Kontrec moderira skrivenim značenjima složenoga odnosa Ruže i Ivana u specifičnom vremenskom i kulturološkom kontekstu, ali kroz komentar današnjice. Nije riječ o pukim biografskim slaganjima već o propitivanju opće sposobnosti empatije posredovanjem predmeta, te njihove ikonografije i patine prošlosti, koji upućuju na osebujan odnos rastavljenih, ali ipak bliskih supružnika.

Ivan Meštrović, Ruža Klein, Antia Kontrec, ready-made, kustoski diskurs

nije evidentirano