hrvatski

IDENTITET I GRANICA: Hibridnost i jezik, kultura i građanstvo 21. stoljeća

Teorijski dio studije bavi se pojmom i konceptom identiteta i njegovim odnosom s procesom identifikacije. Nastavljajući se na primjedbu američkog filozofa Akeela Bilgramija, čiji tretman i poimanje identiteta čine polazišnu okosnicu studije—primjedbu da je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća identitet odbacio steznik i otada slobodno pluta u domenima politike i kulture, studija identitet nastoji vratiti ishodišnom teorijskom polju filozofije. Analizirajući identitet i inzistirajući na potrebi razlikovanja identiteta i identifikacije nastoji rekonceptualizirati, rekontekstualizirati i rekuperirati njegov položaj kako unutar teorije identiteta tako i u kontekstu formacije identiteta i identitetne politike. Na primjerima iz srednjeeuropske, hrvatske, talijanske, američke... kulturalne povijesti (povijesti koju učinkovitije (re)konstruira fikcija autora poput Nedjeljka Fabrija, Claudia Magrisa, Franza Kafke, Guillerma Gómeza Peñe, Oscara Acoste Zete, Richarda Rodrigueza, Coco Fusco, Chang Rae Leea, Milorada Stojevića, Ivana Rogića Nehajeva... ilustrirane su nijanse teorijske pretpostavke koja glasi: ukoliko i uspijemo pozitivno odrediti i definirati statičku, sinkronijsku ekstenziju pojma i koncepta identiteta, njezin dinamički, dijakronijski dio, ostaje problematičan. Dinamička ekstenzija oblikovana je vremenom u vremenu. I baš je dimenzija vremena ta koja u proces konstrukcije identiteta, svojim sadržajem, unosi varijante kulturnih, kulturalnih, povijesnih, geopolitičkih, političkih... elemenata koji, i pojedinačno i svi zajedno ulaze u polje istraživanja i tako dalje usložnjavaju ionako složenu podlogu na kojoj se oblikuje i materijal iz kojega se dalje oblikuju identiteti.

identitet; granica; hibridnost; jezik; dijalekt; kolonizacija

nije evidentirano