hrvatski

Ljepota i mjera

U članku je najprije poduzet pokušaj kritičkog suočenja s jednim od možda najvažnijih fenomena današnjice, naime s totalnim estetiziranjem životnog svijeta. Podrijetlo tog fenomena pronalazi se zatim u pokušajima nadomještanja izvornog zbivanja i doživljaja svetkovine, koja je u cjelokupnoj predmodernoj povijesti vrijedila kao izvorište umjetnosti i svih njezinih očitovanja. U kritičkom distanciranju spram pojma uzvišenog, koji mjerodavno određuje suvremeno postmoderno razumijevanje umjetnosti, pokušava se zatim putem interpretacije nekih središnjih stavova Nietzschea i Heideggera upozoriti na to da je u klasičnom i tradicionalnom pojmu ljepote, dakako samo kad ga se primjereno shvati i protumači, već sadržano iskustvo potpune nesumjerljivosti, kaotične drugosti i strahotne nedostupnosti, koja je tu međutim, i tu je osnovna razlika spram suvremenog pojma uzvišenog, ipak izmirena, uravnotežena i sputana mjerom, u onome što se u povijesnoj predaji filozofije umjetnosti naziva klasičnim stilom, harmonijom, odnosno skladom.

Umjetnost; estetika; mjera; kaos; ljepota

nije evidentirano