hrvatski

Povezanost stupnja usvojenosti u spečifičnim programima rehabilitacije slijepih i profesionalne rehabilitacije invalida domovinskog rata

Slijepi invalidi Domovinskog rata izgubili su vid iznenadno i u ratnim okolnostima. Njihovo opće funkcioniranje snažno definira promijenjeno vizualno funkcioniranje, ali i ratno iskustvo koje rezultira nizom različitih psiholoških poteškoća. Osnovna područja na koje utječe gubitak vida su aktivnosti svakodnevnog življenja, orijentacije i kretanja te komunikacije. Osobe koje su naglo izgubile vid primarno su orijentirane na medicinsko liječenje i rehabilitaciju, ali ne bi smjele zaobići niti psihološko-defektološku i profesionalnu rehabilitaciju. Multidisciplinarni pristup pomaže procesu izlječenja koje omogućuje osobi samoprihvaćanje i samopotvrđivanje. Sljepoća otežava funkcioniranje i ispunjenje obiteljske i profesionalne uloge. Dotadašnja radna aktivnost slijepih invalida Domovinskog rata otežana je, a ponekad nije niti moguća i zahtjeva profesionalnu rehabilitaciju. Važno je naglasiti da se često mijenja pojam i odnos radne sposobnosti i invaliditeta. Osobe koje nemaju osjet vida radno su sposobne osobe koje uz primjerene prilagodbe radnog mjesta i dobru rehabilitaciju (ili promjenu zanimanja) mogu kvalitetno izvršavati radne zadatke. Osobe koje su motivirane i dobro defektološki rehabilitirane (orijentacija i kretanje, aktivnosti dnevnog života, komunikacija) imaju osnovne uvjete za dobro profesionalno funkcioniranje. Na temelju toga je postavljen i cilj da se utvrdi postoji li povezanost stupnja usvojenosti u specifičnim programima rehabilitacije slijepih i profesionalne rehabilitacije invalida Domovinskog rata. Istraživanje je provedeno primjenom Liste za procjenu aktivnosti svakodnevnog življenja te su obuhvaćeni slijepi i slabovidni invalidi Domovinskog rata rehabilitirani u Centru za odgoj i obrazovanje «Vinko Bek». Rezultati su pokazali da u šest postavljenih hipoteza postoji povezanost uspješnosti stupnja usvojenosti u specifičnim programima rehabilitacije slijepih i uključenosti u jedan od oblika profesionalne rehabilitacije, dok kod jedne od postavljenih hipoteza ne postoji statistički značajna razlika između dvije skupine promatranih ispitanika. U prve tri postavljene hipoteze gdje se istraživala usvojenost vještina u području svakodnevnih vještina, tj. vještina osobne higijene, hranjenja i odijevanja, skupina profesionalno rehabilitiranih slijepih invalida Domovinskog rata postigla je prosječno bolje rezultate nego skupina slijepih invalida Domovinskog rata koji nisu bili uključeni u profesionalnu rehabilitaciju. U sljedeće tri postavljene hipoteze gdje se istraživala usvojenost vještina u području specifičnog rehabilitacijskog programa orijentacije i kretanja, tj. usvojenost vještine orijentacije, videćeg vodiča i zaštitnih tehnika, profesionalno nerehabilitirani slijepi invalidi Domovinskog rata postigli su prosječno bolje rezultate nego skupina profesionalno rehabilitiranih slijepih ispitanika. U slučaju testiranja posljednje hipoteze iz područja specifičnog rehabilitacijskog programa orijentacije i kretanja, gdje se analizirala usvojenost samostalnog kretanja pomoću bijeloga štapa, nije utvrđena statistički značajna razlika između dviju skupina ispitanika.

slijepe osobe; profesionalna rehabilitacija; specifični rehabilitacijski programi za slijep osobe

nije evidentirano