Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 497439

Procjena uloge genskih polimorfizama u progresiji multiple skleroze


Bačić Baronica, Koraljka; Mlinac, Kristina; Vladić, Anton; Baraba Vurdelja, Ranka; Vasung, Martina; Žuntar, Irena; Kalanj Bognar, Svjetlana
Procjena uloge genskih polimorfizama u progresiji multiple skleroze // Abstracts of 3rd Croatian Congres on Neurorehabilitation and Restoration Neurology with International Participation ; u: Neurologia Croatica Supplement 1 / Barac, Boško ; Butković Soldo, Silva ; Tomić, Svetlana ; Mirošević Zubonja, Tea (ur.).
Osijek, 2010. str. 99-100 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Procjena uloge genskih polimorfizama u progresiji multiple skleroze
(Estimation of gene polymorphisms role in progression of multiple sclerosis)

Autori
Bačić Baronica, Koraljka ; Mlinac, Kristina ; Vladić, Anton ; Baraba Vurdelja, Ranka ; Vasung, Martina ; Žuntar, Irena ; Kalanj Bognar, Svjetlana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Abstracts of 3rd Croatian Congres on Neurorehabilitation and Restoration Neurology with International Participation ; u: Neurologia Croatica Supplement 1 / Barac, Boško ; Butković Soldo, Silva ; Tomić, Svetlana ; Mirošević Zubonja, Tea - Osijek, 2010, 99-100

Skup
Third Croatian Congres on Neurorehabilitation and Restoration Neurology with International Participation

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 19-22.05.2010

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Genski polimorfizmi; multipla skleroza
(Gene polymorphisms; multiple sclerosis)

Sažetak
Uvod: Procjena progresije multiple skleroze (MS) igra važnu ulogu u terapijskom i rehabilitacijskom pristupu. Stoga je korisna primjena metoda koje omogućuju prepoznvanje bolesnika s očekivanom bržom progresijom bolesti jer takvi bolesnici zahtijevaju intenzivirani terapijsko-rehabilitacijski pristup u svrhu usporavanja razvoja invalidnosti. U složenoj patogenezi MS sudjeluju okolišni i genetski čimbenici. Do sada su opisani brojni genski polimorfizmi koji se dovode u vezu s nastankom ili utjecajem na tijek bolesti. Za određivanje progresije bolesti često se koristi ljestvica za procjenu težine neuroloških ispada – Expanded Disability Status Scale (EDSS). Budući da EDSS ne uzima u obzir i dužinu trajanja bolesti nije pouzdan indikator progresije bolesti. Nedavno opisana metoda Multiple Sclerosis Severity Score (MSSS) omogućuje analizu korelacije genotipa i fenotipa odnosno određivanje brzine progresije bolesti. Cilj rada: Ispitati polimorfizme gena povezanih s lipidnim metabolizmom (gen za arilsulfatazu A, ASA) i antioksidativnom zaštitom (gen za glutation-S-transferazu, GSTP1) kod bolesnika s MS te utvrditi da li nositelji ispitivanih mutacija imaju i bržu progresiju bolesti. Ispitanici i metode: Analizirali smo prisutnost dvije najčešće mutacije povezane s pseudodeficijencijom arilsulfataze A (ASA-PD) (N350S i 1524+95 A-G) kod 56 bolesnika sa relaps remitirajućom MS (RR MS) i dvije mutacije za glutation-S-transferazu P1 (GSTP1) (A313G i C341T) kod 58 bolesnika s RR MS. Dijagnoza MS je postavljena prema McDonnaldovim kriterijima. Prisutnost je mutacija ispitana metodom lančane reakcije polimerazom i analize restrikcijskih ulomaka (PCR-RFLP). Stupanj je invalidnosti određen pomoću ljestvice za procjenu težine neuroloških ispada (EDSS) dok je stupanj progresije bolesti utvrđen primjenom metode MSSS. Korelacija genotipova i progresije bolesti analizirana je Kruskal-Wallis testom. Rezultati: Prisutnost jedne ili obje ASA-PD mutacije dokazana je u 13 bolesnika, od kojih je devetoro imalo blagi stupanj, jedan srednji i troje teški stupanj invalidnosti (prema EDSS-u). Nije nađena statistički značajna korelacija između ASA-PD genotipova i MSSS (p>0.05). Međutim, MSSS zbroj bio je manji od 5, 0 kod samo 3 nositelja mutacija dok je kod ostalih bolesnika nositelja mutacija MSSS zbroj bio između 5, 267 i 9, 453 što upućuje na bržu progresiju bolesti. Kod 32 bolesnika nađena je prisutnost A313 mutacije, dok je mutacija C341 nađena kod 12 bolesnika. Nije nađena značajna korelacija između A313G i C341T GSTP1 genotipova i stupnja invalidnosti (p>0.05), no koristeći MSSS dokazano je da bolesnici koji su homozigotni nositelji mutiranog genotipa za A313G polimorfizam imaju značajno viši srednji MSSS zbroj od bolesnika s normalnim ili heterozigotnim genotipom (p<0.05, Kruskal-Wallis test). Zaključak: Rezultati analize korelacije genotipa i fenotipa primjenom metode MSSS pokazuju da ispitivani polimorfizmi gena uključenih u lipidni metabolizam i antioksidativnu zaštitu mogu utjecati na težinu kliničke slike i progresiju multiple skleroze. Metoda MSSS je pouzdaniji indikator progresije bolesti od do sada najčešće korištene ljestvice EDSS jer uz stupanj invalidnosti uzima u obzir i trajanje bolesti. Također, pomoću MSSS metode moguće je usporediti progresiju bolesti u različitim skupinama bolesnika i utvrditi čimbenike koji utječu na progresiju bolesti kao što su genski polimorfizmi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
006-0061245-0010 - Glutation S-transferaza i superoksid dizmutaza u etiopatogenezi bolesti (Irena Žuntar, )
108-1081870-1877 - Uloga membranskih lipida u moždanom razvitku, starenju i neurodegeneraciji (Svjetlana Kalanj-Bognar, )

Ustanove
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb,
Medicinski fakultet, Zagreb