hrvatski

Zadužnica i njezino novo pravno uređenje

Zadužnica je kao dobrovoljni instrument osiguranja novčanih tražbina uvedena u hrvatski pravni sustav Ovršnim zakonom iz 1996. U bitnome je riječ o ispravi kojom dužnik daje suglasnost da se u svrhu namirenja vjerovnika izvrši pljenidba svih njegovih računa kod banaka te da se novac s tih računa isplati vjerovniku. Vjerovnik je ovlašten namirenje tražiti izravno, podnošenjem dokumenta banci. Zadužnica je izuzetno snažan instrument osiguranja te je vrlo dobro prihvaćena u poslovnoj praksi. Međutim, pravila kojima je uređen ovaj pravni institut vrlo su nedorečena, u svakom slučaju neprimjerena ovako „opasnom“ instrumentu. U poredbenim pravnim sustavima, koliko nam je poznato, ne postoje slični instrumenti, što u svakom slučaju ne doprinosi razvoju zadužnice. Ipak praktična primjena zadužnice u posljednjih desetak godina, ukazala je na njene nedostatke i dala nam temeljne smjernice za budući razvoj zadužnice. U članku izlažemo pozitivnopravno uređenje zadužnice s posebnim osvrtom na njezine trenutne nedostatke, te ukazujemo u kojem bi se smjeru trebala kretati pravna regulacija zadužnice de lege ferenda. Na posljetku predstavljamo novo ovršnopravno uređenje zadužnice koje će se primjenjivati od 1. siječnja 2012. godine, te dajemo konačnu ocjenu u kojoj će mjeri nova pravna regulacija zadužnice udovoljiti zahtjevima gospodarskog prometa.

zadužnica; bjanko zadužnica; osiguranje novčanih tražbina; vrijednosni papiri; namirenje; pljenidba bankovnih računa; ovrha

nije evidentirano