njemački

Von der Insel zum Festland und zurueck

U radu se analiziraju različiti modeli re/prezentacije otoka u hrvatskoj književnosti. U Marinkovićevoj prozi otok je stiješnjena pozornica svijeta, prostor kondezirana života. U egzistencijalističkoj prozi Petra Šegedina otok se prikazuje kao tamnica, a čovjek se i sam svojevrsni otok: izdvojen, izoliran, mučaljiv, tjeskovno sam, nesposoban za komunikaciju s drugim ljudima. U romanu "Mirisi, zlato i tamjan" S. Novaka otok je prikazan kao čistilište: glavni lik povlači se na otok kako bi na njemu okajao grijehe, prepustio se samoći, askezi, meditaciji i samoanalizi. U Baretićevu romanu "Osmi povjerenik" otok je utopijski prostor uređen po plemenskih pravilima. Analiza pokazuje da su otoci iznimna mjesta, prostori drukčijega života. Te je specifičnosti hrvatska literatura, u brojnim varaijacijama inzularnih motiva, umjetnički uvjerljivo fiksirala.

otok; theatrum mundi; Šegdin; Marinković; Novak; insulomania; utopija

nije evidentirano