hrvatski

Proksimalna dijabetička neuropatija - Klinički znaci i neurofiziološki parametri

Cilj je rada utvrditi karakterističnu kliničku sliku i neurofiziološke pokazatelje proksimalne dijabetičke neuropatije (PDN). Promatrano je 10 bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti (6 Ž i 4 M). Prosječna dob u skupini bila je 63,2 g (totalni raspon 50-76g), prosječno trajanje bolesti 10,3 g, a razina HbA1c 7,69%. Pet bolesnika imalo je bolnu, a 5 bezbolnu distalnu polineuropatiju prosječnog trajanja 2,5 god. Trajanje simptoma PDN iznosilo je prosječno 3,5 mj i to u 7 bolesnika s naglim nastupom bolesti te u 3 bolesnika s postupnim. Bilateralno zahvaćanje natkoljenica zabilježeno je u 7 bolesnika, a unilateralno u 3 bolesnika. Klinička slika karakterizirana je u svih bolesnika bolnošću natkoljenica (prosječna vrijednost vizualne analogne skale = 6,46) uz hipersteziju i dizesteziju istih, atrofijom natkoljenične muskulature i gubitkom mišićne snage pelvifemoralno, odsutnošću miotatskih refleksa na nogama te gubitkom tjelesne težine. Karakteristični neurofiziološki znaci su usporenje motorne brzine provodljivosti n. femoralisa 44,2 m/s (26,2-58,5), reducirana mišićna snaga pelvifemoralne muskulature (mišićni manuelni testovi < 55,6%. EMG (m.vastus medialis) pokazuje izrazito prorijeđen inervacijski uzorak, polifazičkih akcijskih potencijala (u svih bolesnika), spontane aktivnosti tipa fibrilacija (u dva bolesnika). PDN je teška komplikacija perifernog živčanog sustava, senzomotornih neurona u oboljelih od šećernom bolešću, poglavito tipa 2 u dobi iznad 50 godina. Najčešće su zahvaćene obje noge uz bolnost natkoljenica te atrofiju i gubitak mišićne snage pelvifemoralne muskulature. U svih bolesnika je registrirano usporenje brzine motorne provodljivosti n. femoralisa.

PDN

nije evidentirano