hrvatski

"Kome more, a kome voda": Motiv vode u usmenim hvarskim pjesmama

Otok Hvar mjesto je susreta dinarskog i mediteranskog prostora, spoj kopnene i primorske Dalmacije u malom, a time i simbioza dviju usmenoknjiževnih tradicija na samo 300 četvornih kilometara. U naseljima istočnog dijela otoka dominiraju epske, junačke, deseteračke pjesme, dok su na zapadu zastupljeni pretežno lirski, nedeseterački oblici. Analizom rukopisnih zbirka usmenog pjesništva otoka Hvara sakupljanog u 19. i 20. stoljeću na tematsko-motivskoj razini istražuje se upisivanje geografskog prostora, osobito toposa mora i vode. Predodžbe mora, more kao topos, metafora ili ustaljena formula mnogo su zastupljeniji na zapadu, nego na istoku otoka. Topos vode u pjesništvu istočnih Hvarana znatno je češći, no u usmenim pjesmama njihovih zapadnih suotočana. Unatoč prožimanjima, preuzimanjima i lokaliziranju pojedinih sadržaja, more i doživljaj mora ipak su najsnažniji dokaz sredozemništva stanovnika koji žive uz njega i od njega.

otok Hvar; usmeno pjesništvo; topos mora; topos vode; mitska voda; sredozemništvo

nije evidentirano