hrvatski

Neobjavljena korespondencija o arheološkim istraživanjima u Sisku iz druge polovice 19. stoljeća

Sredinom 19. stoljeća dolazi do intenzivnog gospodarskog i društvenog razvoja Siska i okolice. Ključni subjekt toga zbivanja bila je izgradnja željezničke pruge od Siska do Zidanog Mosta 1862. godine, kada su vršeni masovni građevinski radovi duž trase koja je obilovala arheološkim ostacima iz rimskog doba. Kao prateća pojava javila se i povećana izgradnja terena koji je u doba antike predstavljao Sisciju intra muros, obzirom na smještaj samog kolodvora i popratnih sadržaja, ali i mnoštva kuća većih dimenzija, nove, bogate trgovačke klase. Prilikom iskapanja temelja za te objekte nailazilo se često i mnogo na arheološku građu koja je najčešće odvožena u inozemne muzeje i zbirke starina, pogotovo prilikom izgradnje pruge, kada su starine iskapane bez ikakva nadzora. Taj problem prepoznali su mnogi ugledni hrvatski društveni i politički javni djelatnici, pa tako još Ivan Kukuljević Sakcinski pokušava organizirati sustavno sakupljanje i obradu starina sa sisačkog područja. Pod pokroviteljstvom prvo „Društva za povjestnicu i starine Jugoslavenah“, a kasnije Narodnog muzeja u Zagrebu, mnogi znameniti hrvatski rodoljubi, poput Mijata Sabljara i Ivana Tkalčića, nastojati će istražiti sisačke arheološke terene i zabilježiti značaj pronalazaka. Kako su svi oni bili angažirani i u prijestolnici, pa je njihovo istraživanje sisačkih starina postalo parcijalno, pribjeglo se imenovanju lokalnog stanovništva povjerenicima Društvo za povjestnicu i starine Jugoslavenah“ ili Narodnog muzeja u Zagrebu. Prvi tu dužnost obnašaju Aleksandar Bobek i Josip Jilk, uz pomoć župnika Franje Schloissnigga i kasnije Dragutina Königa. Ujedinjenjem Siska stvaraju se preduvjeti za kompleksnije društveno djelovanje, pa se osniva „Siscija – društvo za iskapanje i sakupljanje rimskih starina u Sisku“ u kojoj je najvažniju ulogu imao njen tajnik Dragutin Jagić. „Siscija“ kao društvo, nakon početnih uspjeha, ubrzo pasivizira djelovanje, pa se daljnja arheološka istraživanja, kao i suradnja s Narodnim muzejom u Zagrebu vrši preko pojedinaca poput Andrije Colussija, Ferde Hefelea i Milana pl. Šipuša. Cilj je ovoga rada bio objelodaniti neobjavljenu korespondenciju nekolicine tih istraživača koja se odnosi na arheološka istraživanja Siska i ograničena je na drugu polovinu 19. stoljeća, a u svrhu cjelovitijeg poznavanja osvita hrvatske arheološke znanosti.

Siscija; druga polovica 19. stoljeća; arheološka istraživanja

nije evidentirano