hrvatski

Hans Berger (1873.-1941.) - povijest elektroencefalografije.

Njemački je psihijatar Hans Berger (1873.- 1941.), postavši predstojnik klinike za psihijatriju i kasnije rektor sveučilišta, ostvario na Sveučilištu u Jeni zavidnu znanstvenu i stručnu karijeru. Utemeljitelj je elektroencefalografije (EEG). Snimanje prvog EEG uspjelo je 6. srpnja 1924. godine. Tome otkriću prethodila su istraživanja Galvanija (biološki elektricitet), Volte (električni članak), Rolanda (prvo električno podraživanje mozga), Fritscha i Hitziga te Ferriera (cerebralna lokalizacija), Catona (prva odvođenja električne struje mozga), Gotscha i Horlseya te Hertza i Faradaya i dr. Bergerova su istraživanja bila dugotrajna i u početku su razočaravala. Tehnološka nerzavijenost mjernih uređaja (galvanometara, pisača) u odnosu na želje eksperimentatora bila su glavni razlog sporog napretka. Berger je otkrio alfa i beta valove. Valove karakteristične za epilepsiju nije se usudio opisati smatrajući ih smetnjama pri odvođenju. Svoj rad objavio je 1929. godine, ali je taj rad ostao nezapažen sve dok ga nije 1934. godine potvrdio E. Adrian. Potom se uporaba EEG-a brzo proširila, osobito preko Atlantika. (Davisovi, Gibbsovi, Lenox, Jasper, Penfield). Otkriće EEG je bilo onodobno epohalno (Berger je dvaput nominiran za Nobelovu nagradu) za neurološko-psihijatrijsku dijagnostiku s obzirom na tadašnje skromne mogućnosti. Politička previranja u Njemačkoj (nacionalsocijalizam, početak 2. svjetskog rata) uvjetovala su Bergerov tjeskobni profesionalni i životni kraj.

elektroencefalografija (EEG); alfa i beta valovi; epilepsija; povijest

nije evidentirano