hrvatski

KARBONATNE I KLASTIČNE NASLAGE PALEOGENA U ISTRI (GEOLOŠKI I HIDROGEOŠKI PRIKAZ)

Litostratigrafski sastav eocenske sukcesije u Istri, sastoji se od slijeda karbonatnih i siliciklastičnih naslaga koje su taložene nakon prekida u sedimentaciji između senona do donjeg eocena. Trajanje emerzijske faze je promjenjivo od područja do područja, što je razlogom, da su neki dijelovi eocenskih naslaga transgresivno taloženi na različite dijelove kredne podloge. Pojednostavljeno, sastoje se od slijeda od pet litostratigrafskih cjelina u rangu formacije. U hidrogeološkom smislu je od svih navedenih formacija fliš svakako najznačajniji, jer svojim prostornim položajem određuje hidrogeološke odnose na području Istre. On predstavlja barijeru kretanju podzemne vode kroz karbonatne stijene i svojom nepropusnošću omogućava pojavu izvora, površinskih tokova i ponora na kontaktu s karbonatnim naslagama. Prema tome u regionalnim odnosima fliš je nepropusna stijena u odnosu na karbonatne naslage. Međutim, fliš kao cjelina za sebe je vrlo heterogen i sastoji se od učestale izmjene litoloških članova različitih geoloških osobitosti. Na području sjeverne i središnje Istre dobro propusne stijene unutar fliških naslaga su karbonatne sekvencije čije se debljine kreću od od 0, 2 do 10 m. Prostiranje karbontnih sekvencija može biti više desetaka km². Registrirani su brojni izvori čija je pojava vezana za kontakt dobro propusne karbonatne sekvencije i siliciklastične nepropusne podloge. Najčešće su to vrela silaznog tipa različitog kapaciteta od 0, 1 do 1 l/s, na kojima voda gravitacijski istječe preko nepropusne podloge. Od izvora većeg kapaciteta u flišu Istre svakako treba spomenuti vrelo Momjan, koje je vezano za kontakt nepropusnih lapora siliciklastične sekvencije i dobro propusnih krupnozrnatih konglomerata kabonatne sekvencije. Voda izbija kroz nekoliko pukotina, što otežava mjerenje izdašnosti. Procijenjena izdašnost ovog vrela je između 5 i 10 l/s u sušnom razdoblju. Prema usmenim informacijama mještana iz naselja Momjan, vrelo nikada nije presušilo i uvijek je istog kapciteta. Ova, za flišku sredinu velika izdašnost može se protumačiti blizinom tektonske zone “Bujske antiklinale” tj. tektonski predisponiranim putevima podzemne vode iz okršene karbonatne podloge koz relativno tanke, neotekonskom aktivnošću poremećene fliške naslage. Vodne pojave vezane za fliš Istre zaslužuju pažnju s hidrogeološkog aspekta, jer iako se nalaze u specifičnom klastično-karbonatnom stijenskom kompleksu, koji se u izučavanju regionalnih hidrogeoloških odnosa krškh područja smatra nepropusnom sredinom, oni su od značaja za lokalnu vodoopskrbu manjih mjesta.

regionalna geologija; hidrogeologija; Istra; Hrvatska

nije evidentirano