hrvatski

Molekularna dijagnostika raka štitnjače

Spoznaje o molekularno-genetskoj osnovi raka štitnjače imaju svoju primjenu i u dijagnostici za otkrivanje novih molekularnih biljega i dijagnostičkih postupaka. Molekularne metode i biljezi imaju različite primjene u zbrinjavanju bolesnika s rakom štitnjače. Koriste se za probir (eng. screening), za postavljanje dijagnoze, za određivanje prognoze te za praćenje bolesnika nakon operacije kako bi se rano otkrio recidiv ili ostatna bolest. U svrhu probira određuju se mutacije gena RET koje su povezane s nasljednim medularnim karcinomom štitnjače. Mutacije gena RET nađene su u više od 90 % osoba s nasljednim medularnim karcinomom štitnjače i povezane su s vrlo visokim rizikom za razvoj medularnog karcinoma. Mutacije gena RET određuju se roditeljima, braći i djeci osoba s dijagnosticiranim nasljednim medularnim karcinomom štitnjače, kako bi im se u slučaju potvrđenih mutacija mogla ponuditi profilaktična tireoidektomija ili redovite kontrole. Analiza molekularnih biljega u punktatima čvorova štitnjače mogla bi pomoći pri postavljanju predoperativne dijagnoze u slučajevima kada se citološkom analizom punktata ne može postaviti jasna dijagnoza glede malignosti. Bolesnici s nejasnom citološkom dijagnozom glede malignosti podvrgavaju se operaciji štitnjače u dijagnostičke svrhe iako većina njih ima benigne promjene štitnjače. Uvođenje pouzdanih molekularnih biljega koji bi povećali točnost predoperativne dijagnostike promjena štitnjače moglo bi poštedjeti dio tih bolesnika nepotrebne operacije. Istraživalo se brojne biljege (galektin-3, CD44v6, katalitičku (reverzno-transkriptaznu) komponentu humane telomeraze (hTERT), onkofetalni fibronektin, RET/PTC genske rearanžmane, mucin-1, HMGI(Y) (high mobility group I(Y)), HBME-1 i druge) čija se ekspresija određivala imunocitokemijskim metodama i lančanom reakcijom polimerazom nakon reverzne transkripcije (RT-PCR). Određivanje ovih biljega zasad nije uključeno u rutinske protokole zbrinjavanja bolesnika s rakom štitnjače iako su neki od njih (npr. galektin-3 određen imunocitokemijski) pokazali obećavajuće rezultate u smislu visoke dijagnostičke točnosti pri identifikaciji malignih promjena štitnjače. Istraživalo se i može li analiza ekspresije pojedinih biljega u uzorcima tkiva štitnjače nakon tireoidektomije ili u punktatima pomoći pri određivanju prognoze. Međutim, dosad niti jedan od istraživanih biljega nije pokazao u većem broju studija na velikom broju uzoraka dovoljno dobre i klinički relevantne rezultate da bi ga se uvrstilo u rutinske protokole zbrinjavanja bolesnika s rakom štitnjače. Određivanje serumskog tireoglobulina rutinski se primjenjuje u postoperativnom praćenju bolesnika s diferenciranim rakom štitnjače kao biljeg recidiva ili ostatne bolesti. Međutim, ovaj biljeg ima neke nedostatke kao što su utjecaj cirkulirajućih antitireoglobulinskih protutijela na izmjerenu vrijednost serumskog tireoglobulina i nužnost uskraćivanja tiroksina ili primjene skupog rekombinantnog humanog tireotropina (TSH) prije određivanja serumskog tireoglobulina. Kao pouzdaniji biljeg koji bi mogao zamijeniti određivanje serumskog tireoglobulina istražuje se otkrivanje cirkulirajućih stanica štitnjače metodom RT-PCR i metodom real-time RT-PCR. U većini ovih istraživanja kao specifični biljeg prisutnosti cirkulirajućih stanica štitnjače određivala se mRNA za tireoglobulin i za receptor za tireotropin (TSHR). Rezultati različitih istraživanja su dali oprečne rezultate glede vrijednosti ovog biljega. Vrijednost ovog biljega najviše umanjuju pozitivni nalazi u zdravih osoba dobiveni u nekim istraživanjima.

štitnjača, rak štitnjače, molekularna dijagnostika, molekularni biljezi

nije evidentirano