hrvatski

Pregled važnih etičkih pitanja vezanih uz primjenu HPV cjepiva

Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) je među najčešćim spolno prenosivim infekcijama i predstavljaju jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Perzistirajuća HPV infekcija, može dovesti do razvoja intraepitelnih neoplazija različitog stupnja različitih regija te karcinoma cerviksa kao najčešće teške posljedice HPV infekcije. Danas se u prevenciji spolno prenosivih infekcija susrećemo sa cijepljenjem kao metodom primarne prevencije. U prevenciji HPV infekcije u Republici Hrvatskoj je dopuštena upotreba dvaju cjepiva, četverovalentnog i dvovalentnog. Primjenom obaju cjepiva želimo postići odgovarajući stupanj zaštite od infekcije HPV-om kao vodećeg čimbenika u nastanku karcinoma cerviksa. Primjenom četverovalentnog cjepiva dodatno preveniramo i nastanak genitalnih bradavica. Cijepljenje predstavlja medicinsku intervenciju, te kao takvo mora zadovoljavati visoka medicinsko etička načela: načelo autonomije, pravednosti, dobročinstva i neškodljivosti . Posebice je to važno u slučajevima kad je djelotvornost postupka definirana kao zaštita prvenstveno od serotipova HPV-a protiv kojih se cijepi i kad je potrebno i kod cijepljenih provoditi skrining Papa-test. U ovom članku iznijet ćemo pregled etičkih pitanja koja se nameću prilikom primjene HPV cjepiva te stavove različitih autora o tim pitanjima. Kroz etička načela nameće se pitanje: autonomije pojedinca u odlučivanju o cijepljenju, pravednosti raspodjele cjepiva, etičkog ponašanja farmaceutske industrije, neškodljivosti i općoj prihvatljivosti cjepiva, te uvođenju obveznog cijepljenja u skladu s etičkim normama.

HPV cjepivo ; etika

nije evidentirano