hrvatski

Socijalna konstrukcija tehnologije. Sociološki aspekti odnosa tehnologije i društva

Istraživanja tehnologije u društvu do sada su se koncentrirala na socijalne učinke postojećih ili novih tehnologija, a nikako ili vrlo malo se bavila pitanjem što i kako prije svega oblikuje tehnologije. Osamdesetih godina pojavile su se socijalne studije tehnologije primijenjujući novi pristp istraživanju tehnološke problematike. Novi pristup razvio se primjenom paradigme socijalnog konstruktivizma znanosti na fenomen tehnologije. Istraživanja na temelju socijalno - konstruktivističkog pristupa poduzimaju se s namjerom dobivanja uvida u "crnu kutiju" tehnologije što znači da sociološka analiza nastoji razumjeti tehnologiju uzimajući u obzir i njen tehnički sadržaj. Tehnologija se unutar tog pristupa definira kao pojam s najmanje tri različite razine značenja: 1. kao artefakt, 2. kao sistematsko i implicitno znanje, 3. kao procesi i aktivnosti. Iz ove definicije slijede dvije osnovne teze socijalnog konstruktivizma tehnologije: tehnologija je heterogena i tehnologija je kontingentna. teza o heterogenosti odbacuje ideju o čistoj tehnologiji tvrdnjom kako je u oblikovanje neke tehnologije uvijek uključeno niz netehničkih faktora. Kontingentnost proizlazi iz osnovne teze teorije socijalne konstrukcije tehnologije. Ako tehnologija ne izvire iz nekog neutralnog izvora inovacije već je proizvod postojeće strukture socijalnih i tehničkih odnosa, onda slijedi da su tehnologije tako oblikovane mogle biti i drukčije. Njihove karakteristike nisu samo rezultat unutrašnje tehničke logike već i reprodukcija ekonomskih, socijalnih i političkih faktora. U radu se najprije razmatraju karakteristike odnosa društva i tehnologije u teoriji tehnološkog determinizma koja je dominirala eksplicitno ili implicitno sociološkim analizama tehnologije. Tehnološki determinizam zasniva se na dvije osnovne koncepcije. Prva koncepcija pretpostavlja primarnost tehnološke promjene nad socijalnom u društvu, odnosno tvrdi da tehnološka promjena na neki način uzrokuje socijalnu promjenu. Druga koncepcija tretira tehnologiju kao nezavisnu varijablu u uzročno-posljedičnom lancu: tehnološka promjena - socijalna promjena, dakle kao autonomnu od socijalnih faktora. Nakon analize nekoliko primjera teorijskih koncepcija tehnološkog determinizma (K.Marx, L.Mumford, W.Ogburn, L.Winner, R.Heilbroner) slijedi podjela na tvdri i meki determinizam koja se razmatra u svjetlu mogućnosti i dosega tih koncepata u objašnjavanju evolucije (zapadnih) društava kao i socijalnih procesa u suvremenom društvu. Nakon prikaza nastanka teorije socijalne konstrukcije tehnologije primjenom koncepcije socijalne konstrukcije znanosti (europske) i povijesnih studija tehnologije (američkih), razmatra se validnost aplikacije ovih koncepata na tehnologiju. Prihvaćajući činjenicu nemogućnosti egzaktnog distingviranja znanosti i tehnologije koje su danas u kompleksnoj interakciji predlaže se model dvije kulture u koje je odnos između znanosti i tehnologije simetričan u smislu da se obje kulture služe resursima one druge. Unutar teorije socijalne konstrukcije tehnologije razvila su se tri teorijska pristupa: teorija mreže aktera (M.Callon), teorija socijalne konstrukcije tehnologije (W. Bijker, T.Pinch) i teorija velikih tehnoloških sistema. U radu su prikazane sve tri teorije kao i rezultati dosadašnjih istraživanja pojedinih tehnologija u kojima se primijenjuju navedeni teorijski okviri. Kritičko preispitivanje i neki problemi koji proizlaze iz primjene socijalnokonstruktivističkog modela na socijalne studije tehnologije podijeljeni su u četiri skupine problema: 1. problem teorije,2. problem refleksivnosti, 3. problem relativizma, 4. problem prakse. Budući da operacionalizacija i provjera teorijskog koncepta u praksi predstavlja najveći izazov konstruktivizmu koji kao svoj krajnji cilj predstavlja omogućavanje demokratske kontrole tehnološkog razvoja, posebno je poglavlje posvećeno problemu socijalne evaluacije i procjene tehnologije. Društvena procjena tehnologije kao institucija nastaje najprije u SAD i zapadnoj Europi i prolazi kroz nekoliko faza razvoja. Nakon prestanka rada američkog Ureda za procjenu tehnologije pri Kongresu SAD (OTA), javlja se alternativni model konstruktivne procjene tehnologije u Europi, a njegove značajke se razmatraju u radu kao podloga za eventualni hrvatski model procjene. Da bi se razmotrile mogućnosti primjene modela konstruktivne procjene tehnologije na Hrvatsku u procesu tranzicije, najprije je načinjena kratka analiza istraživanja nekih aspekata odnosa tehnologije i društva kod nas unutar industrijske sociologije i socijalne ekologije. U drugom dijelu iznosi se jedan mogući model konstruktivne procjene tehnologije u Hrvatskoj koji bi trebao otvoriti prostor za demokratizaciju odluka o tehnološkom razvoju u Hrvatskoj u skladu s prihvaćenim kriterijima ekološki prihvatljivog razvoja. Iako su brojna ograničenja rezultata istraživanja unutar paradigme socijalne konstrukcije tehnologije, važnost rješavanja pitanja društvenog utjecaja na tehnologiju kao očito sve važnijeg faktora u oblikovanju naše svakodnevice i budućnosti, upućuje nas da ustrajemo u traženju pravih odgovora. U sociologiji je za sada jedina alternativa tehnološkom determinizmu u teoriji socijalne konstrukcije tehnologije.

socijalna konstrukcija tehnologije; socijalna procjena tehnologije; tehnološki determinizam; socijalno oblikovanje tehnologije

nije evidentirano