hrvatski

Kolebanja razine Jadranskog mora izazvana dugoperiodičkim poremećajima tlaka zraka i vjetra

U radu je istražena dugoperiodička promjenjivost (10 dana < T < 100 dana) tlaka zraka, vjetra i vodostaja, na temelju 6- odnosno 8-godišnjih nizova, prikupljenih na tri lokacije duž naše obale - u Bakru, Splitu i Dubrovniku - te u Veneciji. Procesi na ovoj vremenskoj skali, kojom dominiraju planetarni atmosferski valovi, imaju najviše energije u zimskom dijelu godine. Spektralna analiza pokazuje da i vjetar ovdje ima značajnu energiju, tim više što je njegov učinak pojačan nelinearnim djelovanjem. S ciljem da se objasni odziv mora na sporopromjenjivi tlak zraka mnogo jači od izostatskog, a koji je zabilježen u raznim dijelovima Sredozemlja, provedena je empirijska analiza na temelju fizikalno transparentnog modela, koji povezuje nagib razine mora s gradijentom tlaka zraka i integralom napetosti vjetra. Višestruka linearna regresija i višestruka spektralna analiza u Jadranu daju prostorno varijabilan odziv. U području dubokog mora nagib razine mora je u potpunosti objašnjen izostatskom prilagodbom na sam gradijent tlaka. Na šelfu, odziv na tlak značajno jači od izostatskog (-1,7 cm/hPa) uvelike je smanjen (-1,3 cm/hPa) ali ne i u potpunosti objašnjen uvažavanjem vjetra. Nadalje, preispitana je metoda višestruke linearne regresije. Razvijen je jednostavan statistički model koji pokazuje da u linearnim sistemima s više koreliranih ulaza mala pogreška u jednom od ulaza dovodi do pristranog procjenjivanja svih parametara odziva, uključujući i odziv na točno mjereni ulaz. Dobiveno neslaganje između empirijski procijenjenog i teorijski očekivanog odziva tumači se pristranim procjenjivanjem zbog pogreške u određivanju integrala napetosti vjetra. Istražene su poplave u sjevernom Jadranu na osnovi 14-godišnjeg niza satnih vrijednosti vodostaja u Bakru. Događaji poplave, definirani kao svaka realizacija satnog vodostaja većeg od granične vrijednosti (99,5-i percentil, u Bakru jednak 53,9 cm), su analizirani s obzirom na četiri glavna doprinosa: (i) morske mijene, (ii) pomake razine (T < 10 dana) izazvane sinoptičkim i mezoskalnim meteorološkim poremećajima (prisilne oscilacije i seši Jadrana), (iii) dugoperiodičke oscilacije (10 dana < T < 100 dana) izazvane planetarnim atmosferskim valovima, i (iv) sezonske procese. Smatralo se da odziv mora pri prolazu sinoptičkih poremećaja daje glavni doprinos ekstremno visokim vodostajima, a relativne faze olujnog uspora, možebitnog već postojećeg osnovnog jadranskog seša i plimnih oscilacija su bile prepoznate kao odlučujući čimbenik za pojavu poplava. Međutim, pokazano je da dugoperiodičke oscilacije vezane uz planetarne atmosferske valove čine više od polovine varijabilnosti rezidualnog vodostaja (u Bakru). One mogu biti raspona i do 70 cm, čime stvaraju dugotrajne preduvjete za pojavu poplava. Pokazalo se da je u odsustvu dugoperiodičkih oscilacija ukupan broj događaja poplave smanjen više od 10 puta; one nisu dominantna, ali su uvijek prisutna komponenta poplava u sjevernom Jadranu. Utjecaj planetarnih atmosferskih poremećaja bi mogao postati mnogo važniji u novim uvjetima očekivanog globalnog porasta razine mora, s obzirom da oni podržavaju pojavu dugotrajnih poplava. Prognoziranje dolina planetarnih atmosferskih valova, koje se lijepo uočavaju na 500-hektopaskalnoj plohi, pruža mogućnost ranog upozoravanja na razdoblja povećane opasnosti od poplava.

razina mora; dugoperiodička varijabilnost; planetarni atmosferski poremećaji; inverzni barometar; višeparametarski linearni sistemi; poplave; sjeverni Jadran

nije evidentirano