hrvatski

Na ishodištu hrvatske leksikografije: Trojezični rječnik Blago jezika slovinskoga Jakova Mikalje (1649./1651.)

Pojava Mikaljina trojezičnoga rječnika veliki je datum u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja i povijesti hrvatskoga književnog jezika. Rječnik se nameće kao uzor nizu dopreporodnih rječnika zbog originalne koncepcije, bogatstva jezičnih podataka, zbog samosvojnoga unutarrječničkoga ustrojstva. Mikalja je u svakome smislu začetnik rječničarstva jer u domaćoj tradiciji nije imao uzora. Obradba hrvatske građe kao u jednojezičnom rječniku izravan je dokaz Mikaljina poznavanja narječnih i dijalektnih raznolikosti na slavenskome jugu, u "Iliriku", odraz spoznaje da rječnik mora naddijalektno funkcionirati, ali i pokazatelj autorova pedagoškoga talenta. Korisniku rječnika nudi u hrvatskom nizu definicije i sinonime, ali i kolokacije i frazeme kako bi mu olakšao sporazumijevanje.

Jakov Mikalja; Blago jezika slovinskoga

nije evidentirano