hrvatski

Humanae vitae: jedan naraštaj poslije

Nijedno propagiranje Crkvenog naučiteljstva nije izazvalo toliko oštre nesuglasice s moralnim načelima bračnog zajedništva i pritom usput još pokrenulo lavinu osporavajućih polemika, kongresa, simpozija, okupljanja biskupskih konferencija i popratnih dokumenata, kao što je to «sporna» enciklika Humanae Vitae. Pastoralno pitanje koje susrećemo i u generacijskom naraštaju poslije: Kako živjeti intimnost u želji za tjelesnim sjedinjenjem: moralno prihvatljivo, etički savjesno, medicinski sigurno, okazionalno poželjno, a da se pritom još i želi preliminarno lišiti mogućnosti potomstva, koje iz tog čina može proistječi? Sve navedeno djeluje tek retoričkim pitanjem, na koje nije moguće sklopiti usklađeni konsenzus. Prije nego ponudimo jednu orijentativnu sintezu spolne etike oko valutacije određenih kontraceptivnih sredstava u kontekstu doprinosa katoličkih intervencija, nastojat ćemo prikazat socio-kulturalne okolnosti banalizacije spolnosti i manipuliranja bračne ljubavi, kroz koje se (posebice zadnjih 40'ak godina) mukotrpno probijao imperativ s prvih Biblijskih stranica: “Plodite se i množite i napunite zemlju sebi potomstvom!“(Post 1, 28 ; 9, 1)

spolnost; plodnost; kontracepcija; odgovorno roditeljstvo

nije evidentirano