hrvatski

Studija utjecaja na okoliš površinskog kopa “Begluci”

Gips ili sadrenac jedna je od najranije eksploatiranih nekovina u našim krajevima – odmah iza kamena, gline i kvarcnog pijeska. U Hrvatskoj su ležišta gipsanih naslaga brojna. Najveća i najpoznatija nalaze se u Samoborskom gorju, u Petrovu polju kod Drniša, sjeverno i južno od Knina, u okolici Sinja, na otoku Visu i Lici. U Lici gips se nalazi u prostoru gornjeg toka Une, od Suvaje preko Neteke do Srba i u području izvorišta i gornjeg toka riječice Butišnice, od Ličke Kaldrme do Gornjeg Tiškanovca. U gornjem toku Une otkriven je na potezu dugačku oko 12 km veći broj ležišta, ali su neke poput Brotnje, Zalužaja i Suvaje potpuno neistražena i stavljena u drugi plan vjerojatno zbog slabo otvorenih naslaga i nesigurnosti pri procjeni zaliha. Istražena su ležišta kraj Begluka, Neteke, Donjeg i Gornjeg Srba i utvrđeno je da bi ona bila povoljna za eksploataciju. Količine gipsa ovdje su velike što je i dokazano i bušenjem na Kukinoj glavici (Neteka) i u Gornjem Srbu (po 37-38 m gipsa), a i kvaliteta mu je zadovoljavajuća. Ipak, na ovome prostoru nisu obavljena sustavna istraživanja, osim znastvenih te tematskih zapažanja. Do danas, međutim, gips nije iskorišten. Gips ima višestruku namjenu u prerađivačkoj industriji, a kao najznačajnija uloga može se istaknuti komponenta za izradu suhih žbuka i građevnih elemenata. Najveći potrošači sirovog gipsa su tvornice građevnih elemenata i cementa kojih ima nekoliko u Hrvatskoj. Prema ispitivanju tržišta evidentno je da je potražnja gipsa u porastu. Svrha poduzimanja zahvata je pokretanje proizvodnje gipsa u ruralnom području mjesta Srba i opskrbljivanje tržišta traženom mineralnom sirovinom.

Studija utjecaja na okoliš; Begluci; površinski kop; gips

nije evidentirano