hrvatski

Mitološki prepleti. Od Epone do Martina, od Samaina do Martinja

Martinska slavlja utemeljena su na božanskim zabavama i primjer su inscenacije običaja. Martinska su slavlja osmišljavana kroz vrijeme i ljude gdje životinjama pripada važno mjesto. Slavlja su dio kulturnoga vlastelinskoga dobra da bi od 19. stoljeća postale dio življenja hrvatskoga građanstva, kojemu je pripadao i sam ban Mažuranić, onoga staleža koji "razvratne" plemićke pijanke s obzirom na njihov naglašeni pučki ton, u konačnici prihvaća kao narodnu kultura krštenja mošta. Tu je zasigurno i skriven razlog sada već tradicijske profanizacije svetoga kojom se potvrđuje paradoks zbiljnosti. U kontekstu aktualnih narodnih običaja "krštenjem mošta" kao pučkom zabavom bavio se znatan broj istraživača humanističkih i društvenih usmjerenja. Ipak, svaki ponovni pristup znanoj i bliskoj temi proširuje vidike sagledavanja aktualnosti dublje u prošlost. Zato i propitivanja o porijeklu i fenomenu opstojnosti običaja usprkos njegove svetogrdne naravi na prvi pogled, otvaraju široke perspektive promišljanja, posebice zanimljive kada je riječ o hedonističkim civilizacijskim poveznicama. Krenuvši u potragu za izvorištem jednoga, naizgled, ograničenoga događanja kao što je "krštenje mošta", iskrsnule su mitološke poveznice, koje kroz svoje tri tradicionalne funkcije: narativnu, inicijacijsku i etiološku te razrađivani obred, podržavaju mitološku svijest u kojoj odzvanja govor civilizacija upisanih u vrijeme i prostor.

mit, konj , vrijeme, sv. Martin

nije evidentirano