hrvatski

Citosolske koncentracije metala u jetri klena – potencijalni pokazatelj izloženosti metalima u riječnoj vodi

Europska okvirna direktiva o vodama (ODV ; EPCEU, 2000) definira vodu kao nasljeđe koje moramo očuvati i zaštititi, te između ostalog navodi i spojeve nekoliko metala (Cd, Hg, Ni i Pb) kao prioritetne toksične tvari čije je redovno praćenje u prirodnim vodama osnova održavanja dobrog ekološkog statusa tih voda. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na rijeke manjeg protoka vode koje imaju i smanjenu mogućnost razrijeđivanja unesenih toksičnih tvari, a koje su ipak izuzetno značajne za život i gospodarstvo područja kroz koja protječu. Za ispitivanje utjecaja različitih točkastih i difuznih izvora zagađenja (poput manjih industrijskih postrojenja, ispusta otpadnih voda gradova i domaćinstava, te poljoprivrede) na kakvoću riječne vode odabrana je rijeka Sutla, kao tipičan predstavnik regionalno i državno značajnog vodotoka srednje veličine ( protok: 0.73-68.8 m3s-1). Prema preporukama ODV, na odabranim postajama duž cijelog riječnog toka u vodi su mjerene koncentracije otopljenih metala Zn, Cu, Fe, Mn i Cd. Najviše su koncentracije zabilježene u riječnoj vodi gornjeg toka rijeke Sutle, uglavnom na postajama Hum na Sutli i Donje Brezno. Radi procjene kakvoće vode rijeke Sutle ove su koncentracije uspoređene s koncentracijama istih metala u rijeci Savi, koja se u dosadašnjim istraživanjima pokazala kao rijeka u kojoj koncentracije otopljenih metala nisu značajno više od prirodnih (Dragun i sur., 2009). U rijeci Sutli koncentracije otopljenog Fe, Mn i Cd bile su višestruko povišene u odnosu na rijeku Savu (u prosjeku 2, 5, 9, odnosno 4 puta). Nasuprot tome, razlika u koncentracijama otopljenog Cu između dvije rijeke relativno je mala, dok su koncentracije otopljenog Zn u obje rijeke niske (<5 g L-1). Unatoč značajno višim koncentracijama Cd, Fe i Mn u rijeci Sutli u odnosu na rijeku Savu, izrazita povišenja uglavnom su vezana za ograničena područja, dok su prosječne koncentracije za cijelu Sutlu većinom niže ili usporedive sa svjetskim prosjekom za nezagađene rijeke (Gaillardet i sur., 2004), odnosno s preporukama ODV za prihvatljive prosječne godišnje koncentracije otopljenih metala u riječnoj vodi (EPCEU, 2000 i 2008 ; Crane i sur., 2007). Ovakvo uočljivo povišenje koncentracija Cd, Fe i Mn u riječnoj vodi, a koje se još uvijek nalazi u zakonski prihvatljivim granicama, omogućuje praćenje promjena u tkivima vodnih organizama koje predstavljaju rani odgovor na povećanu izloženost metalima, prije pojave toksičnih učinaka. Kao predstavnik vodnih organizama u rijeci Sutli izabran je klen (Squalius cephalus) zbog svoje rasprostranjenosti u rijekama crnomorskog sliva. Radi mogućnosti usporedbe s ranije objavljenim podacima za rijeku Savu (Podrug i sur., 2009), korišteni su samo podaci za dvogodišnje i trogodišnje ribe. Kao ciljno tkivo za mjerenje koncentracija citosolskih metala odabrana je jetra jer značajno akumulira metale uslijed svoje funkcije glavnog metaboličkog i detoksikacijskog organa (Giguère i sur., 2004). Uočene razlike u koncentracijama citosolskih metala u jetri klenova iz rijeke Sutle i rijeke Save u skladu su s razlikama u razinama otopljenih metala u vodi te dvije rijeke. Najmanje razlike dobivene su za citosolske koncentracije esencijalnih metala Zn i Cu, koji su i u vodi prisutni u niskim koncentracijama. Nasuprot tome, citosolske koncentracije esencijalnih metala Fe i Mn, te neesencijalnog metala Cd bile su u prosjeku 60-80% više u jetri klenova iz rijeke Sutle, što je u skladu s povišenim razinama upravo ta tri metala i u vodi rijeke Sutle. Istovremeno povišenje koncentracija nekoliko metala u vodi i u jetri klenova iz rijeke Sutle ukazuje na povećanu ugroženost rijeka manjeg protoka, te stoga i na potrebu redovnog praćenja kakvoće vode na postajama pod utjecajem onečišćenja upravo u malim vodotocima. Povišene citosolske koncentracije nekih metala u jetri klenova vjerojatno se mogu dovesti u vezu s povećanom izloženošću klenova tim metalima u riječnoj vodi. Stoga je potrebno dalje istražiti mogućnost njihove primjene u monitoringu u kombinaciji s mjerenjem koncentracija otopljenih metala u vodi, sa svrhom prepoznavanja povećane biološke raspoloživosti metala, te time i pojačanog stresa za vodne organizme.

klen ; jetra ; citosol ; Zn ; Cu ; Fe ; Mn ; Cd ; riječna voda

nije evidentirano