hrvatski

Kontinuitet i diskontinuitet starogrčkih odgojnih sadržaja u hrvatskoj pedagoškoj praksi

Krenuvši od suvremene definicije odgoja kao nastojanja koje omogućava ljudskoj osobi odrastanje sve do pune zrelosti, autor u tom svjetlu pokušava iščitavati neke dijelove Homerovih epova detektirajući pojedine starogrčke vrijednosti bitne kako za tadašnji tako i za suvremeni europski pa samim tim i hrvatski odgoj poput aktivne strpljivosti, vjernosti, mudrosti, prijateljstva, činjenja dobra i izbjegavanje zla, ustrajnosti u dobru sve do riskiranja vlastitoga života, koje su do danas ostale na samom vrhu vrijednosne ljestvice u europskoj ali i u hrvatskoj pedagoškoj tradiciji što dokazuje logičnu opravdanost za razmišljanje o kontinuitetu pedagoških vrijednosti. Potom autor na na nekim drugim primjerima kao što su starogrčko nastojanje oko osvete zbog narušavanje obiteljske i individualne časti, odnosno nastojanja oko osobne slave, indicirajući i u nekim drugim kulturnim tradicijama slične tendencije (tabui vezani za ishranu, strahopoštivanje pred blagdanima i sl.), ukazuje i na povijesnu transformaciju načela kontinuiteta, odnosno etabliranje diskontinuiteta kao isto tako legitimna odnosa prema promišljanju vrijednosti. Pritom se koristi suvremenom literaturom koja se uvelike bavi tim pitanjem a iskristalizirala je dva osnovna načela za diskontinuitet: psihološko i sociološko. Jedno i drugo, zbog znatno uzdignute razine naobrazbe suvremenog čovjeka, daju dovoljno razloga za utemeljeno razmišljanje o mijenjanju pojedinih vrijednosti kroz povijest, odnosno legitimnosti diskontinuiteta i na području promišljanja o vrijednostima.

Homer; odgoj; odgojne vrijednosti; kontinuitet; diskontinuitet

nije evidentirano