hrvatski

Prodaja dugotrajne materijalne imovine

U skladu s MRS 1 – Prezentiranje financijskih izvještaja, sva ona imovina koja ne zadovoljava kriterije za priznavanje kao tekuće treba biti klasificirana kao dugotrajna. Prema HSFI 6 – dugotrajna materijaln aimovina, dugotrajna materijalna imovina je ona imovina koju poduzetnik posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe, ona koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja i ona imovina koja je namijenjena za korištenje na neprekidnoj osnovi u svrhu aktivnosti društva. Za potrebe naknadnog vrednovanja dugotrajne materijalne imovine (nekretnine, postrojenja, oprema društvo treba odabrati ili metodu troška ili metodu revalorizacije. Metoda troška znači da društvo nakon početnog priznavanja pojedine nekretnine, postrojenja ili opreme istu treba iskazati po njegovu trošku nabave umanjenom za akumuliranu amortizaciju i akumulirane gubitke od umanjenja. Prodajom dugotrajne materijalne imovine dolazi do njenog prestanka priznavanja u poslovnim knjigama. Transakcijom prodaje (otuđenja), možemo ostvariti dobitke ili gubitke. Dobici ili gubici prostekli od prestanka priznavanja pojedinih nekretnina, postrojenja i opreme utvrđuju se kao razlika između neto prihoda od otuđenja i knjigovodstvenog iznosa imovine (tzv. neto načelo).

dugotrajna imovina; prodaja dugotrajne materijalne imovine; metoda troška; metoda revalorizacije

nije evidentirano