hrvatski

Motivacija mladih za studij socijalnog rada u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj

Ovaj rad bavi se motivacijom studenata za studiranje socijalnog rada. Rad se temelji na istraživanju provedenom na Sveučilištu u Mostaru i Sveučilištu u Zagrebu na 234 studenta prve godine studija (120 studenata prvog semestra koji su upisali socijalni rad 2009./2010. studijske godine u Mostaru i 114 studenata koji su iste godine upisali studij u Zagrebu). Uzorak čine u prvom redu žene, studentice u 96% slučajeva, a tek 4% su muškarci. Nešto manje od polovice studenata dolaze iz gimnazija, a ostali su iz ekonomske ili četverogodišnjih strukovnih škola. Svoje materijalne prilike procjenjuju prosječnima. Žive s roditeljima, u studentskom domu je tek 9% studenata, dok ih je 37% podstanara. Najčešći status studenata su redovni studenti za osobne potrebe (56% studenata). Podaci su prikupljeni za vrijeme predavanja. Metoda prikupljanja podataka je polustrukturirani intervju „Upitnik motivacije mladih za studije socijalnog rada“ (Termiz, Dž., 2002.). Analiziraju se varijable o poznavanju struke, podršci u izboru struke i motivaciji za izbor studiranja socijalnog rada. Više od polovice studenata nije još imalo prilike upoznati socijalnog radnika tijekom nekoliko mjeseci studiranja. Oko 30% ih je upoznalo socijalne radnike privatno. Najveću podršku za studij socijalnog rada su im pružile majke. Da ponovo trebaju izabrati studij, većina bi se ponovo opredijelila za socijalni rad, a 12% studenata nikako ne bi izabralo ponovo studirati socijalni rad. Rezultati su pokazali da su motivacija za studij u prvom redu vlastiti intrinzični motivi, kao što su želja da se ne osjećaju usamljeno i da uspiju uspostaviti dobar odnos s partnerom, stjecanje širokog obrazovanja, case menagement, empatija, te mogućnost lakšeg zapošljavanja. Nađene su statistički značajne razlike kod studenata u Mostaru i Zagrebu u nekim varijablama.

edukacija; motivacija; podrška; socijalni rad

nije evidentirano