hrvatski

Usporedba standardiziranih radnoterapijskih procjena s ICF terminologijom

Uvod: Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja (ICF, 2001.) okvir je za mjerenje zdravlja i onesposobljenja koji je razvijen kako bi se osigurala međunarodno prihvaćena i empirijski utemeljena lista čimbenika povezanih sa zdravljem. Za radne terapeute, posebnu vrijednost ICF-a predstavlja naglasak na aktivnost i participaciju te njihovu povezanost sa zdravljem. Cilj ovog rada je usporediti sve četiri komponente sadržane u ICF klasifikaciji s područjima procjene i specifičnim česticama koje se pojavljuju u odabranim standardiziranim procjenama u radnoj terapiji. Materijali i metode: Koristeći istraživačku metodu analize arhivske građe, u ovom istraživanju su dimenzije sadržane u ICF-u uspoređene sa specifičnim česticama koje se pojavljuju u odabranim standardiziranim procjenama u radnoj terapiji. Analizirano je devet procjena koje koriste radni terapeuti: COPM, AMPS, MOHOST, WRI, SIPT, SAFER, LOTCA, RBMT i SOTOF. Rezultati su obrađeni na deskriptivnoj razini. Rezultati: Analizom čestica u ukupno pet od osam poglavlja (62, 5%) unutar komponente Tjelesne funkcije nalazimo sukladne čestice odabranih radno-terapijskih procjena. Unutar komponente Aktivnosti i sudjelovanje nailazimo na potpunu pokrivenost (100%) svih devet poglavlja radno terapijskim procjenama, dok komponentu Čimbenici okoliša analizirane radno-terapijske procjene pokrivaju s 40% čestica. Komponenta Tjelesne strukture nisu pokrivene odabranim randoterapijskim procjenama. Procjena koja najobuhvatnije i podjednako ispituje sve tri ICF komponente je MOHOST, dok je AMPS procjena koja obuhvaća najveći postotak stavaka (čestica) unutar navedenih ICF komponenti ; ukupno 29, 3% od svih analiziranih ICF čestica. Zaključak: Postavljena hipoteza da radno terapijske procjene (u ovom slučaju devet standardiziranih instrumenata koje koriste radni terapeuti) podržavaju ICF klasifikaciju, pokazala se prihvatljivom. Ukupno 61% stavaka unutar tri ICF komponente sukladno je česticama u analiziranim procjenama. Najveći broj čestica objašnjava komponentu aktivnosti i sudjelovanja, što potvrđuje unaprijed postavljenu hipotezu, a zatim i područje tjelesnih funkcija, te najmanje čimbenike okoline. Tjelesne strukture nisu pokrivene radnoterapijskim procjenama. Navedeni pozitivni rezultati korištenja ICF klasifikacije mogu nam poslužiti kao početna točka za naredna istraživanja i implementiranje ICF terminologije i klasifikacije u svoje područje praktičnog rada.

ICF; radnoterapijska procjena; aktivnost i participacija

nije evidentirano