hrvatski

Utjecaj vanjskih činilaca na razvoj sigurnosne politike Republike Hrvatske

Sigurnosni položaj Republike Hrvatske određen je njezinom novijom poviješću, regionalnom pripadnošću, integracijskim nastojanjima i perspektivama. I dok novija povijest predstavlja opterećujući faktor nacionalne sigurnosti, shvaćene u njezinom najširem smislu, integracijske su perspektive jedinstvena povijesna prilika za njezino jačanje i za uklanjanje posljedica nedavne prošlosti. Ulaskom Republike Hrvatske u NATO, nacionalna sigurnost je dobila dodatnu kvalitetu, a instrumenti sigurnosne politike nove sadržaje. Republika Hrvatska više nije usredotočena isključivo na obranu od pojedinačne agresije ili izravne prijetnje takvom agresijom, nego na raznovrsne oblike sigurnosnih izazova koji su posljedica regionalne nestabilnosti, globalnog terorizma, transnacionalnih kriminalnih aktivnosti i sličnih izazova, s kojima se suočava većina europskih država. Pristupanje EU i NATO-u dva su najvažnija vanjskopolitička cilja Hrvatske, koja smatra da se sigurnost i stabilnost mogu najbolje postići kroz kooperativne i zajedničke napore. Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske temelji se na načelima i mehanizama kolektivne sigurnosti, zbog čega su u oblikovanju sigurnosne politike prevladavali utjecaji vanjskog činioca.

sigurnosna politika; nacionalna sigurnost Republike Hrvatske; NATO; jugoistok Europe

nije evidentirano