hrvatski

Utjecaj metoda vrednovanja ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu na financijski i porezni položaj trgovačkog društva prema MRS 40

Menadžment svakog trgovačkog društva može za svoje interne potrebe kreirati različite vrste fi nancijskih izvještaja, onako kako misli da su najprimjereniji za interne potrebe. Međutim, kada se fi nancijski izvještaji objavljuju za druge, vanjske korisnike kao što su dioničari, država, vjerovnici i slično, onda oni trebaju biti u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima. Ovdje ćemo ukazati na specifi čnosti primjene MRS 40 za potrebe priznavanja, mjerenja i prikazivanja dugotrajne materijalne imovine koju ćemo dalje u tekstu nazivati investicijskom imovinom (eng. investment property2). Činjenica je da trenutni uvjeti u kojima djeluju trgovačka društva ne pogoduju dosljednoj i transparentnoj primjeni MRS 40, ponajprije zbog nepostojanja aktivnoga tržišta nekretninama, na kojem bi se sa sigurnošću mogla utvrditi tržišna vrijednost dugotrajne imovine. Standard daje mogućnost izbora naknadnog vrednovanja investicijske imovine (fer vrijednost prema MRS 40, ili amortizacijski pristup prema osnovnom modelu iz MRS 16). No, usvajanjem novih Međunarodnih standarda fi nancijskog izvještavanja inzistira se na ukidanju alternativnih rješenja vrednovanja imovine i inzistiranje na njezinoj procjeni po fer vrijednosti, uključujući i imovinu za koju se primjenjuje MRS 40. Stoga mislimo da će trgovačka društva neku od svoje imovine (ili dijela imovine) morati klasifi cirati kao investicijsku, ako ona udovoljava kriterijima da može biti klasifi cirana kao takva. Svako trgovačko društvo koje posjeduje takvu dugotrajnu imovinu mora u svojim fi nancijskim izvještajima objaviti: kriterije za razlikovanje dugotrajne materijalne imovine od imovine za vlastite potrebe ili imovine raspoložive za prodaju ; metode i značajne pretpostavke prihvaćene u određivanju njezine fer vrijednosti. Na poduzetniku je da usvojenom računovodstvenom politikom defi nira metode naknadnoga mjerenja investicijske imovine i razdoblja u tijeku godine za koja se obavljaju mjerenja. Najveća je promjena koja se događa primjenom MRS 40 ta da se od dana priznavanja (klasifi ciranja) imovine ta imovina naknadno vrednuje po fer vrijednosti, a ne prema metodi troška nabave umanjenoga za ispravak vrijednosti (akumuliranoj amortizaciji) i drugim naknadnim umanjenjima (osnovna metoda vrednovanja prema MRS 16). Dobitak ili gubitak od promjene u fer vrijednosti investicijske imovine mora biti uključen u dobitak ili gubitak tekućeg razdoblja.

Međunarodni računovodstveni standard 40 ; metode vrednovanja

nije evidentirano