hrvatski

Neprivlačna baština - kako s umjetničkim tvorevinama socijalizma u doba (poslije)tranzicije na primjeru Umjetničke kolonije skulptura Željezare Sisak?

Problematiziranjem „proizvodnje prostora“ kod Henri Lefebvrea izdvojen je jedan od rijetkih aspekata ljudskog utjecaja na okolinu u kojem se socijalni odnosi grade i raz-građuju neposredno uvjetovani proizvodnim odnosima, vlasničkim odnosima i njima nadređenom sferom utjecaja državne ili institucionalne ideologije. Cilj ovoga rada je, slijedom teze da su prostori mediji svojih zajednica, ukazati na kompleksan odnos industrijskog postrojenja Željezare Sisak i šire promotrenog komunalnog prostora u njegovoj neposrednoj blizini, prije svega Umjetničke kolonije skulptura koja se započinje oblikovati davnih sedamdesetih godina 20. stoljeća s „ambicijom približavanja umjetnosti industrijskom radniku“ a izvodi se kao „oživotvoreno radno zajedništvo umjetnika i radnika“ (Maleković 1981) trajući do kasnih osamdesetih. Razmatranjem sudbine umjetničke kolonije skulptura, koja nastaje pod okriljem brenda Željezare Sisak u vrijeme zrelog socijalizma kao odraz probijanja doslovnih granica industrije i kao pokušaj nadilaženja razdora radnika i umjetnika, želja nam je propitati načine na koji se ovaj prostor naslijeđen iz socijalizma danas tretira. Također želimo pokazati načine na koji diskontinuiraju „prostorne prakse“ i „reprezentacija prostora“ te kako se mijenja sam „reprezentacijski prostor“ u rasponu od 50 godina. Radom zahvaćamo narative zabilježene oko oblikovanja umjetničke kolonije Željezare Sisak iz najranijih trenutaka osnivanja i života kolonije koji nose simboličke reprezentacije prosperiteta, progresa, jedinstva radništva i umjetnosti, da bi se osvrnuli i na devedesete godine dvadesetoga stoljeća u kojima se - uslijed promijenjenih socijalnih odnosa, ratom narušenih nacionalnih slika prostora, pauperizacije stanovništva slijedom industrijskog kolapsa - simbolička reprezentacija umjetničkog brenda kolonije skulptura vezane uz socijalističko razdoblje Željezare Sisak mijenja u sliku „ograničavajućeg socijalnog prostora“, opterećenog socijalnog prostora, i uteg prošlog vremena (besprizorni označitelj za besprizorno označeno – u kojem socijalistička skulptura „stoji“ kao znak afirmacije za socijalizam) bez naznaka kapitaliziranja umjetničkog, industrijskog i humanog potencijala utjelovljenog hibridnom tvorevinom umjetničko-radničke intervencije u prostoru koja danas predstavlja povijesni prostor podjednako kao i industrijski tj. kulturni baštinski kapital.

Socijalizam; umjetnost; politika i poetika prostora; Sisak

nije evidentirano