hrvatski

Pitanja poslijeratnih žrtava i stradalnika u Hrvatskoj poslije Drugoga svjetskog rata

Stradali se poslije Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj sadržajno netočno objedinjuju odrednisom stradali na "Bleiburgu" i "Križnom putu", iako je, za razliku od kasnijih stradanja žrtava na "Križnom putu", u samome Bleiburgu zabiljženo samo manje stradanje, prije svega vojnih stradalnika. Pritom se izrazito politiziraju ta povijesna zbivanja, a u sklopu suvremenih pokušaja relativizacije antifašizma (i partizanskog pokreta kao njegova dijela) te reinterpretacije povijesti Drugoga svjetskog rata u nas, pa i povijesti nakon rata, s posebnim apostrofiranjem komunista u tome: dijelom se tako nište žrtva i stradalnici antifašizma, a gotovo isključivo navode samo oni stradali od komunista. Otuda i pokušaj da se preko pojma "Bleiburg" u stvari sugerira kako okončanje rata nije i ne može biti doživljeno kao radost zbog pobjede nad okupatorima i njihovim pomagačima nego kao tuga za stradalima, prije svega onima koji su i sami sudjelovali u ratnim zbivanjima. Pritom se, usto, uvijek naglašava samo stradanje tzv. "vlastite skupine", a u sklopu tzv. "monopola na patnju", uz objedinjavanja svih stradalih prema dvojbenim kriterijima - kriteriju počinitelja zločina i etničkom kriteriju.

Hrvatska poslije Drugoga svjetskog rata, žrtve, stradalnici, Bleiburg, Križni put

nije evidentirano