hrvatski

Posljedična dimenzija religioznosti

Posljedična dimenzija pokazuje prisustvo svetog utjecaja u svakodnevnom ponašanju i životu, odnosno moralnu dosljednost ispitanika. Varijable ponuđene u pitanju podijeljene su u tri cjeline: vjera kao izvor smisaonog i moralnog života, utjecaj vjere na profesionalni, društveni i osobni život i odnos prema crkvi i vjerskim službenicima. Primijenjena je univarijantna (frekvencije i postotci) i bivarijantna analiza (ukrštanje svake od 12 varijabli s varijablom religijske samoidentifikacije). Može se općenito reći da s porastom stupnja religioznosti raste prihvaćanje odnosno smanjuje se kritičnost prema nedostacima vjerskih službenika. Isto tako, jači intenzitet religioznosti utječe na porast opredjeljenja za poželjnost utjecaja religije u profesionalnom i društvenom životu. Što su ispitanici religiozniji veće je slaganje s tvrdnjama koje upućuju da je religija izvor smisaonog i moralnog života (jer daje smisao životu, jer pomaže ljudima da lakše podnose životne teškoće, jer ih oslobađa osjećaja krivnje, jer pomaže da poštenije žive i da lakše opraštaju). Dok su ispitanici (u većoj ili manjoj mjeri) sasvim uvjereni u utjecaj vjere na smisleniji i moralniji život, u druge dvije cjeline odgovori su manje kategorični, nesigurniji su, s nešto oklijevanja (prevladavaju varijante odgovora - uglavnom se slažem ili uglavnom se ne slažem).

posljedična dimenzija; religijska samoidentifikacija; moralnost; crkveni službenici; Crkva

nije evidentirano