hrvatski

Usporedba polinomnog i Monodovog modela rasta biomase

U ovom je radu proučavan proces biokonverzije glukoze u 2,5-diketo-D-glukonsku kiselinu pomoću mikroorganizma Erwinia citreus. Postavljena su i razmatrana dva modela za opis procesa: jednostavnijim u kojemu je brzina rasta biomase opisana polinomom i složenijim Monodovim modelom. Pri optimalnim vrijednostima pH = 5,5 i temperature 32 C, koje su procjenjene EVOP metodom, te na sintetskoj podlozi optimalnog sastava provedena je serija pokusa u šaržnom i protočnom kotlastom reaktoru.Na temelju rezultata pokusa u kojima je proces biokonverzije provođen u šaržnom reaktoru brzina rasta je opisana polinomnim modelom uz pretpostavku da biomasa raste samo na glukozi.Analizom procesa biokonverzije u protočnom kotlastom reaktoru u području u kojemu je rast limitiran glukozom procjenjeni su: kinetički parametar održavanja m = 0,653 mmol G g-1 s.t. h-1 i koeficijent iskorištenja biomase na supstratu YX/G = 0,120 g s.t. mmol-1 G.Tehnikom impulsne pobude, u protočnom kotlastom reaktoru, je utvrđeno da je ukupna brzina rasta biomase suma brzina rasta biomase na glukozi, glukonskoj kiselini, 2-keto-D-glukonskoj kiselini i 2,5-diketo-D-glukonskoj kiselini. Na temelju rezultata ovih razmatranja procjenjeni su parametri Monodovog modela za svaki pojedini supstrat.Ocjena valjanosti modela pokazala je da oba predložena modela dobro opisuju proces pri danim uvjetima, pri čemu je prednost dana Monodovom modelu koji se za razliku od polinomnog temelji na fizičkoj slici zbivanja.

kinetika rasta biomase; modeliranje

nije evidentirano