hrvatski

Pijesci i foraminiferska zajednica na odabranim lokalitetima istočne obale Jadranskog mora

Analizirana je foraminiferska zajednica iz površinskog sloja sedimenata dna Jadranskog mora. Cilj istraživanja bio je usporediti sastav zajednica, bioraznolikost i dominaciju s istog tipa sedimenata, ali s različitih dubina i geografski udaljenih postaja. Uzorkovanja su provedena u različitim okolišima obalne zone uzduž istočne obale Jadranskog mora, idući od sjevera prema jugu u razdoblju od 1995. do 2008: Piranski zaljev, uvala Malinska na otoku Krku, uvala Novi Vinodolski, otok Zverinac, ušće rijeke Cetine, otok Vis (6, 5 km od SI obale) te tjesnac Oštro (Bokokotorska vrata). Uzorci su uzeti s dubina od 2 m do 108 m, različitim tehnikama uzorkovanja, ali laboratorijska je obrada slijedila isti protokol: ispiranje na situ promjera 63 mikrona, odvajanje u standardne pod-uzorke od oko 300 jedinki i određivanje vrsta i rodova prema kriterijima LOEBLICH & TAPPAN-ove klasifikacije (1987). Sve interpretacije temelje se na ukupnoj zajednici. Rezultati analize foraminiferske zajednice pokazali su visoku bioraznolikost tipičnu za šelfna mora normalnog saliniteta. Shannon-Wienerov indeks kreće se od 2, 25 u Malinskoj, do 3, 25 na ušću rijeke Cetine ; Fisherov α indeks najmanji je u Malinskoj (8, 9), a najveći u Piranskom zaljevu (16, 8). Na svim postajama tip sedimenta je pijesak, izuzev na otoku Visu i u tjesnacu Oštro, gdje je određen glinoviti pijesak. U zajednicama dominiraju epifaunalni rodovi. U Piranskom zaljevu najbrojnija vrsta je Textularia agglutinans D’ORBIGNY (15% zajednice), a slijede Triloculina affinis D´ORBIGNY, Peneroplis pertusus (FORASKAL), Ammonia beccarii (LINNAEUS) i Cribroelphidium poeyanum (D´ORBIGNY). U uvali Malinska na jedinke vrste P. pertusus otpada čak 48% zajednice, a prema zastupljenosti slijede Elphidium sp. (6, 28%), Siphonaperta aspera (D'ORBIGNY) i Siphonaperta irregularis (D´ORBIGNY), svaka s oko 4%. U uvali Novi Vinodolski jedinke roda Ammonia sačinjavaju oko 55% zajednice, a srednje zastupljene vrste su Miliolinella sp., Elphidium margaritaceum (CUSHMAN) i Elphidium translucens NATLAND. Ispred otoka Zverinca najveći udio u zajednici (6, 4%) ima vrsta Lobatula lobatula (WALKER & JACOB), koju slijede Asterigerinata mamilla (WILLIAMSON), Cibicides boueanus (D´ORBIGNY), Rosalina bradyi (CUSHMAN) i Textularia conica (D´ORBIGNY). Na ušću rijeke Cetine dominantne vrste su Quinqueloculina sp. i Quinqueloculina seminula (LINNAEUS), koje zajedno predstavljaju 35% zajednice, zatim Ammonia tepida (CUSHMAN), Elphidium punctatum TERQUEM i Gyroidinoides sp. Planktonske foraminifere (Globigerina sp., Globorotalia sp.) predstavljaju čak 40% ukupne zajednice. Na postaji u podmorju otoka Visa najbrojnije su jedinke roda Globigerina (21, 4%) i vrste T. agglutinans (10, 5%). U tjesnacu Oštro dominira vrsta Lenticulina cultrata (MONTFORT), sa skoro 11%, a slijede Globigerina bulloides D´ORBIGNY, Globocassidulina subglobosa (BRADY) i Melonis pompiloides (FICHTEL & MOLL). Analizom glavne komponente (PCA) uzorci su grupirani na slijedeći način: Piranski zaljev, uvala Malinska i Novi Vinodolski svrstani su u jednu grupu, Zverinac, Vis i tjesnac Oštro u drugu, dok je ušće rijeke Cetine odvojeno od prethodnih dviju grupa. Sastav zajednica može se protumačiti promjenom dubine mora među grupama i/ili utjecajem riječnog toka: Piranski zaljev, Malinska i Novi Vinodolski karakteriziraju manje dubine mora (od 2 do 33 m), Zverinac, Vis i tjesnac Oštro nalaze se na dubinama od 65 do 108 m, a jedina postaja pod znatnim utjecajem rijeke je ona na ušću Cetine. Na plitkovodnim postajama izrazita je dominacija pojedinih vrsta (P. pertusus i Ammonia sp.), dok sedimenti s dubljevodnih postaja sadrže veće udjele planktonskih foraminifera (što je posljedica utjecaja otvorenog mora). U tjesnacu Oštro, zbog povećanja udjela glinovite komponente u sedimentu, zajednice sadrže više infaunalnih vrsta. Ušće rijeke Cetine specifična je postaja, brojne su jedinke roda Quinqueloculina, a u sedimentima se nalaze i pretaložene eocenske planktonske foraminifere. Iz sastava zajednica, dominacije vrsta, omjera epifaune i infaune, brojnosti oportunista i specijalista te udjela foraminifera prema tipovima stijenki, proizlazi da tip sedimenta dna ne igra važnu ulogu u distribuciji foraminifera, već faktori poput dubine (količine svjetla i količina hrane), ali i rivalski odnosi među vrstama foraminifera.

foraminifere; pijesak; Jadransko more; indeksi bioraznolikosti; analiza glavne komponente

nije evidentirano