hrvatski

Atentat na britanskoga brigadira Roberta de Wintona u Puli 10. veljače 1947.

Kraj Drugoga svjetskog rata nije označio i kraj rata u Istri. Tijekom dvije poratne godine vodila se žestoka borba za Istru u samoj Istri. Podijeljena na Zone A i B, Istra je tek trebala, na Mirovnoj konferenciji, steći svoj državno-pravni status. Većina talijanskog življa bila je ostanaka u Italiji dok je cjelokupno hrvatsko i slovensko stanovništvo zagovaralo pripajanje etničkih teritorija Sloveniji, odnosno Hrvatskoj u okvirima Jugoslavije. Sukob talijanske i jugoslavenske opcije nije se zaustavio na razini verbalnoga, transparentima ili masovnim manifestacijama, nego se proširio i na fizičke i oružane napade. Atentat na zapovjednika pulskog garnizona simbolični je čin neslaganja poraženih snaga s odlukom Saveznika da Istra i Pula pripadnu Jugoslaviji u novom poratnom svjetskom poretku u kojemu za te snage neće biti mjesta. Maria Pasquinelli, fanatična pristaša i obožavateljica Benita Mussolinija i njegova djela bila je idealni predstavnik tih snaga. Njezina priča ( ispričana kroz knjigu Rosanne Turcinovich Giuricin " La giustizia secondo Maria: Pola 1947: la donna che sparò al generale brigadiere Robert W. De Winton") kako je atentat proizvod samo njezine odluke, volje i djelovanja te da ju nitko nije ni u čemu nagovarao niti pomogao, kroz analizu britanskih dokumenata, više "ne drži vodu". Dokumenti daju naslutiti organizacijsku strukturu i pozadinu atentata.

Atentat; Pula; De Winton

nije evidentirano