hrvatski

Odnos rezervi i proizvodnje ugljikovodika po dekadama i dominantnim ležišnim litologijama u hrvatskom dijelu Panonskog bazena

Početci istraživanja i pridobivanja nafte i plina u Hrvatskoj sežu još u 19. stoljeće. No, tek oko 1940. godine, kada su izvedena prva geofizička istraživanja, započinje značajnija proizvodnja, prije svega zbog uporabe suvremenih metoda istraživanja ugljikovodika. Od tada pa do danas u Hrvatskoj je otkriveno 45 naftno-plinskih polja, 43 plinska polja među kojima je 14 kondenzatnih. Prema podatcima obrađenima u ovom radu vidljivo je da je najviše nafte i naftnog plina otkriveno i proizvedeno od 1951. do 1960. godine, ponajviše zahvaljujući poljima Žutica i Stružec otkrivenima na samom kraju dekade, tj. 1960. godine. U tom periodu u samo 5 polja utvrđeno je ukupno čak 127 302 651 m3 geoloških rezervi od čega je 49 077 579 m3 (38, 5%) pridobivih rezervi, dok je proizvedeno 46 262 808 m3 (36, 3%) nafte. Taj broj utvrđenih geoloških rezervi nafte smanjuje se u dekadi 1961.-1970. na 79 393 473 m3 te otprilike istu vrijednost (77 088 351 m3) zadržava i u razdoblju od 1971. do 1980. godine. Nakon toga slijedi nagli pad na 20 510 278 m3 u dekadi 1981.-1990., te samo 1 143 832 m3 u dekadi 1991.-2000. i 2 020 887 m3 u zadnjoj dekadi (2001.-2010.). Naravno, sličan trend zadržavaju i geološke rezerve naftnog plina i plina iz plinske kape pa tako one na vrhuncu, u dekadi 1951.-1960. iznose 14 208, 99x106 m3 dok su se u dekadi 1961-1970. one gotovo pa prepolovile i iznose 7 711, 77x106 m3. Sličnu vrijednost (7 253, 39x106 m3) zadržavaju i u razdoblju od 1971. do 1980. godine dok nakon toga slijedi nagli pad (1 024, 76x106 m3 u dekadi 1981.-1990.) čiji trend se održao sve do danas (247, 57x106 m3 od 2001. do 2010. godine) (slika 1). Rezerve prirodnog plina i kondenzata prikazuju nešto drugačije trendove. Otkrivene i proizvedene rezerve prirodnog plina vrhunac dosežu u periodu od 1981. do 1990. godine i one tada na ukupno 11 polja iznose 63 570, 73x106 m3 od čega je 74, 2% (47 168, 25x106 m3) pridobivih rezervi, dok je proizvedeno ukupno 48, 5%, odnosno 30 828, 79x106 m3 plina. U ostalim dekadama otkrivene i proizvedene rezerve prirodnog plina znatno su manje. Značajnija proizvodnja započinje u razdoblju od 1961. do 1970. godine, kada je proizvedeno 7 996, 04x106 m3. Poslije spomenutog vrhunca 80-tih godina prošlog stoljeća proizvodnja prirodnog plina naglo opada na samo 3 676, 97x106 m3 dok je u zadnjih desetak godina vrlo mala (slika 2). No, novi manji porast rezervi i proizvodnje može se očekivati puštanjem u rad novootkrivenih plinskih polja u Jadranu. Povijest otkrivanja i proizvodnje rezervi kondenzata slična je kao i kod rezervi plina. Daleko najviše geoloških rezervi kondenzata (15 196 520 m3) utvrđeno je u dekadi 1981.-1990, dok se rezerve u sljedećoj dekadi (1991.-2000.) smanjuju za više od 15 puta i iznose 716 554 m3. Za drugu značajniju količinu rezervi (2 479 220 m3) treba se vratiti skroz u razdoblje od 1961.-1970. U ostalim dekadama geološke rezerve kondenzata su zanemarive (76 477 m3 od 1971. do 1980. i 19 251 m3 od 2001. do 2010.). Obradba i analiza podataka pokazala je i odnos količine rezervi i dominantnih ležišnih litologija. Te litologije podijeljene su u pet skupina: (a) pješčenjake pontske i panonske starosti, (b) breče, konglomerate, krupnozrnate pješčenjake i efuzive donjo- i srednjomiocenske starosti, (c) stijene u podini neogena Pz i Mz starosti, (d) ležišta koja predstavljaju jednu hidrodinamičku cjelinu, a obuhvaćaju skupine (b) i (c) te (e) rezerve polja gdje su ležišta u sve tri skupine, a nije ih bilo moguće razdvojiti (a+b+c). Većina rezervi nafte, naftnog plina i plina iz plinske kape otkrivena je u ležištima pješčenjaka pontske i panonske starosti (217 316 037 m3, odnosno 24 391, 95x106 m3). Kod prirodnog plina i kondenzata većina rezervi (61 587, 33x106 m3 i 15 161 758 m3) nalaze se u ležištima skupine (d) (slike 3 i 4). Zaključak: Iscrpak ležišta tijekom povijesti nije puno rastao unatoč značajnom napretku tehnologije. Taj podatak zasigurno je i posljedica kompleksnosti situacije od ležišta do ležišta ali je ujedno i prilika da se u većini ležišta dobiju dodatne količine ugljikovodika primjenom suvremenih metoda povećanja iscrpka te podupiranjem prirodnog vodonapornog režima u poljima gdje je on bio dominantan dugi niz godina, poput polja Stružec i Beničanci. Nadalje, zanimljivo je kako su daleko najveće rezerve nafte otkrivene u pješčenjacima (skupina (a)), dok su kod plina one vezane uz starije krupnoklastične sedimente te stijene u njihovoj podini. Također, vrlo je zanimljivo kako su gotovo jednake količine prirodnog plina otkrivene u pješčenjacima panonske i pontske starosti te slabokonsolidiranim pješčenjacima pliocenske i kvartarne starosti u Sjevernom Jadranu.

rezerve ugljikovodika; proizvodnja ugljikovodika; ležišne litologije; Hrvatska; Panonski bazen

nije evidentirano