hrvatski

Paleoradiologija nova stara znanost – naša početna iskustva

Cilj ovog članka je dati pregled dosadašnjih paleoradioloških istraživanja na Zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničke bolnice Dubrava i Privatnoj radiološkoj ordinaciji "dr. sc. Krešimir Čavka". Paleoradiologija je termin skovan 1987. u Notmanovom članku u American Journal of Radiology, a označava proučavanje bioarheološkog materijala suvremenim oslikavajućim (imaging) metodama. Materijali i metode: Četrnaest vrlo heterogenih uzoraka, mumificiranih ljudskih i životinjskih ostataka, ljudskih skeleta i materijalnih ostataka snimljeno je radiološkim metodama (Roentgen, kompjuterizirana tomografija, mamografija). Snimljeni su arheološki materijali iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, Antropološkog instituta, Odjela za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Instituta za Arheologiju i Hrvatskog restauratorskog zavoda. Na obradi podataka sudjelovali su radiolozi, bioarheolozi i antropolozi. Rezultati: Neinvazivnom obradom dobiveni su podatci o autentičnosti uzoraka, ljudskom ili životinjskom podrijetlu, okvirno dobi, o spolu te su nađeni znakovi fraktura, patoloških lezija i dosad nepoznati artefakti. Ovi vrijedni podatci za paleopatologiju, bioarheologiju i povijest medicine, inače bi se mogli dobiti samo sekcijom što rezultira nepovratnim uništenjem uzoraka. Zaključak: Unatoč gotovo istodobnom rođenju paleoradiologije i radiologije, tek par mjeseci nakon otkrivanja X zraka one se već koriste kod snimanja unutrašnjosti mumije, danas je paleoradiologija nedovoljno razvijena grana znanosti a glavni razlog njene nerazvijenosti je što se putevi antropologa, bioarheologa, povjesničara, i radiologa vrlo rijetko susreću. Nadamo se da će se započetom suradnjom koja je prikazana u ovom članku to ubrzo promijeniti što će i ubrzati nastajanje paleopatologije temeljene na dokazima ("evidence based").

Paleoradiologija; paleopatologija; mumije; arheologija

nije evidentirano