Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 487175

Pokusno crpljenje i kretanje razina podzemne vode u eksploatacijskim zdencima na krškom izvoru rijeke Čikole


Terzić, Josip; Frangen, Tihomir; Brajković, Zdravko; Urumović, Kosta
Pokusno crpljenje i kretanje razina podzemne vode u eksploatacijskim zdencima na krškom izvoru rijeke Čikole // 4. Hrvatski geološki kongres - Knjiga sažetaka / Horvat, Marija (ur.).
Zagreb: Hrvatski geološki institut, 2010. str. 235-236 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Pokusno crpljenje i kretanje razina podzemne vode u eksploatacijskim zdencima na krškom izvoru rijeke Čikole
(Pumping test and groundwater level fluctuations of the extraction wells on the karst spring of the Čikola River)

Autori
Terzić, Josip ; Frangen, Tihomir ; Brajković, Zdravko ; Urumović, Kosta

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
4. Hrvatski geološki kongres - Knjiga sažetaka / Horvat, Marija - Zagreb : Hrvatski geološki institut, 2010, 235-236

ISBN
978-953-6907-23-6

Skup
4. Hrvatski geološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 14-15.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Krš; hidrogeologija; špilja; pokusno crpljenje; Hrvatska
(Karst; hydrogeology; cave; pumping test; Croatia)

Sažetak
Izvor krške rijeke Čikole nalazi se u sjevernoj Dalmaciji, blizu Drniša. Smješten je uz sjeveroistočni rub krškog Petrovog polja. Kako morfološki, tako i prema režimu istjecanja, ovaj je izvor izrazito krških značajki – glavno je mjesto izviranja smješteno u špilji, a cijelo izvorište sastoji se od oko 100 m široke zone (depresije) u kojoj se nalazi veći broj pukotina i sufozijskih udubljenja. Izvor u vrijeme niskih razina podzemnih voda (RPV) presušuje, dok pri višima iz njega izvire cijela rijeka Čikola (na samom izvoru ponekad istječe više m3/s). Slijev ovog izvora smješten je u planini Svilaji, tipičnom terenu krških Dinarida koji je u najvećoj mjeri izgrađen od okršenih vapnenaca i breča s proslojcima dolomita donjo i gornjokredne starosti, a manjim dijelom od litološki heterogenih naslaga gornje jure (Ivanović et al., 1977). U neposrednom zaleđu špilje/izvora Čikole smješteno je javno vodocrpilište. U crpnoj stanici nalaze se četiri bušena zdenca promjera 750 mm. Zdenci su izbušeni nakon podrobnih speleoloških istraživanja (BEŠENIĆ et al., 1986). Špilja je tada geodetski snimljena kako bi se zdencima zahvatila podzemna voda u samoj špilji, što je obavljeno uspješno. Kao najvažnija kota u ovim mjerenjima određena je kota 278 m n.m. na kojoj se voda pojavljuje na ulazu u špilju. Prethodni pokušaji pokusnog crpljenja izvora Čikole nisu izvedeni u potpunosti u skladu s planom (ŠARIN, 1983 i 1988) i određivanje stvarnog kapaciteta ostalo je više ili manje u području procjene. Instalirani kapaciteti crpki u vodocrpilištu su ukupno oko 240 L/s. Ipak, niti s ovom količinom nije se crpilo dugo bez prekida, pa je odlučeno da se upravo takav pokus obavi u vrijeme niskih RPV na kraju sušnog razdoblja. Stoga je u listopadu 2009., nakon što se RPV u zdencima gotovo dva mjeseca nije dizala iznad 270 m n.m., započelo pokusno crpljenje maksimalnim kapacitetom triju vodovodnih crpki (četvrta trenutno ne radi). Dio iscrpljene vode korišten je za vodoopskrbu, a višak ispuštan oko 1200 m daleko od izvora Čikole (u blizini povremenog izvora Mala Kanjevača) kako bi se izbjegla recirkulacija vode – poteškoća primijećena u prethodnim istraživanjima (ŠARIN, 1983). U jedan od zdenaca postavljen je automatski mjerač razine tvrtke Eijkelkamp (Diver CTD), koji mjeri razinu, temperaturu i elektrolitičku vodljivost (EC). Postavljen je i automatski mjerač mutnoće (Fluorometar GGUN-FL). Povremeno su uzimani uzorci vode za hidrokemijske analize. Međutim, niti ovo pokusno crpljenje nije obavljeno kako je planirano. Dva dana nakon početka crpljenja u slijevu je počela padati jaka kiša na koju je izvor brzo reagirao i usprkos intenzivnom crpljenju razna podzemne vode počela se ubrzano podizati. Nastavak crpljenja ubrzo je postao besmislen i pokus je prekinut. Postavljeni Diver CTD je ostao zaglavljen u zdencu, pa se neće moći koristiti minutna rezolucija kretanja RPV. Ipak, to je manji problem jer se razine mjere i automatskim sustavom vodovoda (Sl. 1). Analiza ovih rezultata i praćenje promjena RPV tijekom 2009. i 2010. biti će od velike važnosti pri planiranju crpljenja u bliskoj budućnosti. Naime, odlučeno je da se već 2010. ovaj pokus odradi do kraja u sušnom razdoblju, najvjerojatnije tijekom rujna, kada bi se trebalo obaviti desetdnevno pokusno crpljenje maksimalnom crpnom količinom. Pokusno crpljenje (Sl. 1) je započelo nakon dugotrajno niskih RPV u gotovo idealnim uvjetima 21.10.2009. u 8:00. Nakon dva dana započela je jaka kiša u slijevu. Do trenutka kada je postignuta najniža razina – 23.10. u 9:00 (49 sati crpljenja s Q=180 L/s) sniženje je iznosilo 2, 07 m (razina se s 268, 22 m n.m. spustila na 266, 15). U sljedećih 7-8 sati utjecaj kiše blago je podizao razinu (u 16:00 RPV je bila 266, 82 m n.m.) da bi u sljedećim satima došlo do naglog skoka. U jutro 24.10. točno tri dana nakon početka crpljenja RPV se podigla za čak 20, 03 m iznad minimalne razine na 286, 18 m n.m. (oko 18 m iznad početne razine). Kad je nagli rast razine započeo, oko 18:20 (23.10.) pokusno je crpljenje prekinuto. Nisu zamijećene bitnije promjene kemijskog sastava vode. Moguće je tek obratiti pažnju na neznatan – ali jasan porast EC tijekom crpljenja s oko 350 na 360 S/cm prije doprinosa novo-infiltrirane kiše. Temperatura je blago rasla s 12, 4 na 12, 7oC. Mutnoća je znatnije varirala u početku crpljenja, ponajviše zbog vidljivog zraka u iscrpljenoj vodi (miješanje sa zrakom u crpnom sustavu) zbog kojega su mjehuri plina prekrivali aparat. Kada se taj utjecaj stabilizirao, mutnoća je bila niska (uglavnom 1-2 NTU).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
181-1811096-3165 - Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske (Željka Brkić, )

Ustanove
Hrvatski geološki institut