hrvatski

Recepcija Panteona u arhitekturi baroknog razdoblja - S. Maria Rotonda kao uzor za marijanske crkve u srednjoj Europi

Rimski Panteon, podignut početkom 2. stoljeća, jedna je od najpoznatijih građevina antičke arhitekture. Cilindar nadsvođen kupolom s pravokutnim ulaznim trijemom, svojim čistim oblicima i konstrukcijom zauzima posebno mjesto u povijesti arhitekture, gotovo kao arhetip centralnih gradnji. Odjeke Panteona tako nalazimo u brojnim primjerima u povijesti arhitekture, kod Palladia, Berninia, u revolucionarnoj arhitekturi Francuske …, gdje je uzor za oblikovanje pročelja, cilindričnog volumena građevine ili pak monumentalne kasetirane kupole. Prenamjenom pak u kršćansku crkvu Sta Maria ad Martyres, poznate i kao Sta Maria Rotonda, ova građevina postaje referencom sakralnih gradnji. U 17. i 18. stoljeću, osobito u srednjoj Europi, podižu se brojne crkve u čijem se planiranju graditelji i naručitelji ne ugledaju isključivo na arhitektonska rješenja antičke rotunde, nego ona u prvi plan dolazi kao simbolički model centralnih crkava, proizašao iz tada raširene prakse korištenja tlocrta sa snažnom simbolikom – istostraničnog trokuta, križnog oblika ili kružnice. Uz neke primjere zanimljive transformacije arhitekture Panteona iz arhitekture srednje Europe (osobito raširene u Tirolu i Bavarskoj), koje svjedoče o različitim recepcijama tog uzora, dostupnog širokom krugu naručitelja preko grafičkih predložaka, u izlaganju će biti razmatrani i primjeri iz hrvatske arhitekture baroknog razdoblja, poput župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini i župne crkve sv. Terezije u Suhopolju.

Panteon; barokna arhitektura; centralne crkve; Vukovina

nije evidentirano