hrvatski

Aristotel i Petrić o pojmu kaosa i slučaja

Aristotel se sučeljava s više tradiranih pojmova nereda. To je prije svega nered koji kao koincidencija svega, tj. mirovanje prethodi kretanju. Taj pojam nereda dolazi Aristotelu od Anaksagore. Zatim to je nered kao mirovanje u međuvlađu između kretanja suprotnog smjera. Taj pojam nereda stisnutog između uređenih gibanja tradiran je Aristotelu od Empedokla. I konačno je pojam nereda koji više nije mirovanje, nego kretanje, pojam neinteligibilnog, nespoznatljivog, razumom nedohvatnog kretanja. Taj pojam nereda dolazi Aristotelu od Zenona. Sve te pojmove nereda Aristotel odbacuje i u tom odbacivanju koncipira fiziku kao teorijsku znanost. Ipak i u fizici kao teorijskoj znanosti prisutan je pojam nereda, slučaja. On se temelji u pojmovima mogućnosti i ne-bića. Pritom zavređuje pažnju da se pojam slučaja ili, da tako kažem, prihvatljivog nereda temelji na istim onim strukturnim elementima kojima se dokazuje inteligibilnost, tj. uređenost, zakonitost i spoznatljivost kretanja. U drugom dijelu članka analizira se Petrićeva kritika Aristotelovih pojmova nereda.

Predsokratovski pojmovi kaosa Aristotelov pojam kaosa; Zenonove aporije kretanja; fizika kao teorijska znanost; pojam slučaja kao prihvatljivog nereda; inteligibilnost kretanja

nije evidentirano