hrvatski

Milanković, Milutin

Milutin Milanković građevinar, astronom, fizičar i geofizičar, utemeljitelj je moderne klimatologije i klimatskog modeliranja, koji je koristeći matematički aparat dokazao da su precesija (promjena nagiba osi rotacije) i ekscentrična putanja Zemlje oko Sunca dominantni dugoperiodični faktori na promjenu klime u geološkoj prošlosti. Rođen je 28. svibnja 1879. u Dalju (Slavonija). Osam godina srednje škole završio je u osječkoj realnoj gimnaziji, a zatim je pohađao Tehničko sveučilište u Beču. Diplomirao je građevinu 1902. i nakon toga stegao doktorat iz tehničkih znanosti 1904. Do 1909. radio je u Beču kao inženjer u građevinskom poduzeću, gdje je gradio brane, mostove, vijadukte i druge građevine od armiranog betona. U jesen 1909. prelazi za profesora na Katedru primijenjene matematike Sveučilišta u Beogradu. Tamo se nastavlja se baviti istraživanjem raznih problema u vezi s primjenom armiranog betona, ali se prvenstveno usredotočuje na fundamentalna istraživanja. Tada je ustanovio osnovni period od približno 100 000 god. i sekundarne periode od približno 400 000 i 125 000 god., u kojima zbog promjene ekscentriciteta Zemljine putanje nastaju značajne promjene primljene količine Sunčeva zračenja na Zemlji. Našao je i period promjene nagiba Zemljine osi od približno 41000 god., koji dovodi do smanjenja Sunčeva zračenja u višim geografskim širinama. Ukratko, radeći na problemu utjecaja astronomskih čimbenika na klimu tijekom geološke prošlosti zemlje, na egzaktan je način objasnio periodizaciju nastanka, razvoja i povlačenja glacijalnih faza tijekom proteklih 600 000 godina. Danas su u svjetskoj literaturi ovi periodi poznati pod nazivom Milankovićevi ciklusi. Njegova istraživanja solarne klime i planetarnih temperatura opisana su u djelu Matematička teorija termičkih pojava izazvanih Sunčevim zračenjem (Théorie mathématique des phénomènes thermiques produits par la radiation solaire) objavljenom 1920. Ono mu je donijelo i prvu značajnu reputaciju u znanstvenom svijetu, prvenstveno zbog njegove krivulje insolacije na Zemljinoj površini, koja je potpuno prihvaćena 1924. kada ju je veliki meteorolog i klimatolog Wladimir Köppen predstavio u svom radu. Nakon toga slijede još dva značajna djela: Sekularna pomicanja polova (Siikulare Polverlagerunge) objavljeno 1933. u kojem Milanković prikazuje svoje teorije sekularnih pokreta Zemljinih polova i teoriju glacijalnih perioda (tzv. Milankovićevi ciklusi) te njegovo najznačajnije djelo Pravilo o obasjavanju Zemlje i njegova primjena na problem ledenih doba (Kanon der Erdbesrrahlung und seine Anwendungauf das Eiszeitproblem) objavljeno 1941. Ovo potonje, njegovo kapitalno djelo, obuhvaća kompletirana Milankovićeva istraživanja solarnog zračenja. Milanković se pored toga zanimao i za povjest znanosti te objavio knjigu o povijesti astronomije, kao i dvije znanstveno popularne knjige: Kroz vasionu i vekove koja govori o razvoju astronomije i knjigu Kroz carstvo nauka koja se bavi razvojem znanosti. Umro je 12. prosinca 1958. godine u Beogradu, a sahranjen u rodnom Dalju. Jedan krater na Mjesecu, jedan na Marsu i jedan planetoid nazvani su Milankovićevim imenom, a jedna od budućih ekspedicija na Mars trebala bi nositi njegovo ime. Globalna promjena klime na Zemlji čini Milankovićevo djelo trajno aktualnim, a UNESCO je povodom 130. godišnjice rođenja Milutina Milankovića 2009. godinu, proglasio njegovom godinom.

Milanković; geofizičar; klimatolog; astronom

nije evidentirano