hrvatski

Uloga duplikacija u evoluciji

Duplikacija DNA odavno je prepoznata kao izuzetno važan faktor u evoluciji jer se time dobiva genetički materijal za mutacije, drift i selekciju čime se otvaraju nove evolucijske mogućnosti (Lewin 2000 ; Zhang 2003 ; Crow i Wagner 2006 ). Neki autori duplikacije gena nazivaju i „kamenom temeljcem“ biološke kompleksnosti (Lynch i Conery 2003). Prvu duplikaciju gena zabilježio je Bridges 1936. kada je zamijetio udvostručavanje pruge na kromosomu mutanta vinske mušice Drosophila melanogaster čija je fenotipska posljedica bila ekstremna redukcija očiju (Zhang 2003). Haldane i Muller su pretpostavili da duplikat nekog gena može zadržavati različite mutacije, jer je stari gen i dalje funkcionalan, te se kroz vrijeme može razviti u novi gen (Li 1997). Za daljnju popularizaciju ove ideje bili su odgovorni S.G. Stephens te S. Ohno koji je 1970. objavio knjigu „Evolucija preko duplikacije gena“ ( Evolution by Gene Duplication) u kojoj je izložio teoriju da jedini način na koji genom raste i kojim nastaju novi geni je preko duplikacije gena (Li 1997, Zhang 2003). No, iako je to stara i intuitivna ideja i dan danas postoje mnoga neodgovorena pitanja.

duplikacije; evolucija

Seminarski rad za stjecanje diplome prvostupnika na preddiplomskom studiju molekularne biologije