hrvatski

Uloga genskih polimorfizama DRD2, DAT i COMT u razvoju ekstrapiramidnih nuspojava u shizofreniji

Shizofrenija je teški, kronični psihijatrijski poremećaj koji u znatnoj mjeri dovodi do oštećenja ličnosti na motoričkom, voljno-nagonskom, afektivnom i kognitivnom planu. Mehanizam nasljeđivanja je vrlo kompleksan, prisutan čak i do 80%. Središnju ulogu u razumijevanju i terapijskom pristupu shizofreniji ima dopamin. Osim toga, dopamin je odgovoran i za popratne učinke antipsihotika od kojih su najpoznatije ekstrapiramidne nuspojave. Potencijal za razvoj nuspojava, pa tako i ekstrapiramidnih, također je vrlo značajan za primjenu najbolje podnošljivog lijeka. Malo se zna o utjecaju polimorfizama gena dopaminskog sustava na rizik razvoja ekstrapiramidnih nuspojava tijekom liječenja antipsihoticima. Cilj ovoga rada je prikazati utjecaj tri najistraživanija genska polimorfizma komponenti dopaminskog sustava na očitovanje ekstrapiramidnih nuspojava tijekom liječenja antipsihoticima. To su TaqI A polimorfizam dopaminskog receptora tip 2 ( DRD2 TaqI A, rs1800497), VNTR polimorfizam dopaminskog transportera (VNTR SLC6A3) i Val158Met polimorfizam enzima katehol-o-metiltransferaze (COMT Val158Met, rs4680). Dugoročno bi ova saznanja, implementirana u svakodnevni klinički rad, mogla prevenirati razvoj ekstrapiramidnih nuspojava kao jednog od glavnih razloga prestanka uzimanja antipsihotika. Spoznaje o potencijalu za razvoj određenih nuspojava dio su individualizacije psihofarmakološkog liječenja. Razlike u terapijskom odgovoru i razvoj nuspojava s obzirom na genski polimorfizam središnja su istraživanja u suvremenoj biologijskoj psihijatriji.

DRD2 TaqI A; rs1800497; VNTR SLC6A3; COMT Val158Met; rs4680; shizofrenija; ekstrapiramidne nuzpojave

nije evidentirano