hrvatski

Optimizacija nasipnih zaštitnih građevina u uvjetima ekstremne jadranske valne klime

Rad je usmjeren na istraživanje optimalne veličine primarne obloge nasipnih zaštitnih građevina po tehničkom i ekonomskom kriteriju. Projektiranje zaštitnih građevina sastoji se od niza inženjerskih postupaka kojima je cilj definiranje optimalne veličine presjeka. U tom postupku za samu građevinu se mogu mijenjati lokacija, trasa i veličina obloge u ovisnosti o projektnim valnim visinama odgovarajućeg povratnog razdoblja. Lokacija i trasa pri tome su direktno ovisne o svakom pojedinom akvatoriju koji je potrebno zaštiti, pa je istraživanje optimizacije presjeka u ovom radu usmjereno samo na definiranje optimalne veličine obloge u funkciji projektnog stanja mora. Dimenzioniranje zaštitnih građevina tradicionalno se obavlja na ekstremne uvjete valnog okruženja povratnog razdoblja 50–100 godina što u stvari znači izjednačavanje uporabnog vijeka konstrukcije i ekstremnih projektnih uvjeta. Na taj način se vodi računa samo o sigurnosti građevine, a ne i o ekonomičnosti izvedbe i održavanja. Stoga se u ovom radu težište stavlja na moderno projektiranje u duhu europskih normi s provedbom analiza za povratna razdoblja 5–100 godina. Optimizacija se provodi u smislu minimiziranja ukupnih troškova tj. troškova izgradnje i održavanja građevine na godišnjem nivou. Prema tome, navedeni postupak optimizacije direktno je vezan na poznavanje dugoročne valne klime kojoj je građevina izložena. Obzirom da ne postoji dugoročna valna klima Jadrana, njezino definiranje je primarni zadatak. Dugoročna valna klima u većini se slučajeva definira na temelju kratkoročne valne klime. Budući nema dostatne direktne registracije kratkoročne valne klime valografima, razvijene su metode njene prognoze iz podataka o vjetru na temelju modela valnog generativnog procesa. Osnovni podaci o vjetru, potrebni kod modeliranja generiranja valova, su brzina i smjer vjetra, trajanje vjetra i duljina privjetrišta. Zbog ograničenja uslijed raspoloživosti potrebnih podataka o vjetru u ovom radu definira se metodologija formiranja dugoročne valne klime manjih akvatorija sličnih dugoročnih karakteristika ovisno o smjeru. Naime, polja vjetra na cijelom području Jadrana dostupna su samo za period od deset godina (1992.–2001.) što nije dostatno za dugoročnu prognozu. Stoga se dugoročna prognoza provodi pomoću podataka o vjetru s mjernih postaja (razdoblja 15 do 40 godina) koji se mogu koristiti samo na lokalnom području, te se formiraju lokalni modeli. U ovom radu definiran je model splitskog akvatorija, ali na istom principu definirali bi se u daljnjim istraživanjima lokalni modeli i ostalih manjih akvatorija sličnih dugoročnih karakteristika.

numerički model; vjetrovni valovi; Jadran; dugoročna valna klima; optimizacija

nije evidentirano