hrvatski

Nalaz blaTEM i blaSHV plazmidnih gena kod fenotipski rezistentnih enterotoksigenih sojeva E. coli prema beta-laktamskim antibioticima

Bakterijska vrsta E. coli kod ljudi i životinja jest komenzal ili patogen. Enterotoksigena E. coli jedna je od najznačajnijih uzročnika proljeva sisajuće i odbite prasadi. Za antimikrobnu rezistenciju bakterije E. coli odgovoran je njezin genotipski profil koji uključuje posjedovanje kromosomalnih i plazmidnih gena odgovornih za rezistenciju na antimikrobne lijekove. U širenju rezistencije veće značenje imaju plazmidni geni, koji se mogu prenositi ne samo između pripadnika iste vrste, već i različitih vrsta i rodova bakterija. Prekomjerna uporaba antibakterijskih lijekova uzrokuje rezistenciju na te lijekove. Ona najčešće nastaje zbog točkastih mutacija na genima odgovornim za rezistenciju. U ovom doktoratu određena je osjetljivost 119 ETEC sojeva podrijetlom sa šest svinjogojskih farmi. Osjetljivost na β-laktamske antibiotike određena je disk difuzijskom metodom i E-testom. Cilj ovog istraživanja bio je stjecanje podataka o fenotipskim karakteristikama pretraženih izolata. Također, smo metodama međusobnog djelovanja dva diska i E-test trakicama željeli istražiti da li pretraženi bakterijski izolati posjeduju ESBLs. Postupak PCR poslužio nam je za dokazivanje postojanja blaTEM i blaSHV plazmidnih gena, koje smo nakon što smo ih dokazali, sekvencirali i usporedili s poznatim nukleotidnim slijedovima iz NCBI banke gena. Disk difuzijskom metodom i E-testom kod svih pretraženih bakterijskih izolata dokazana je rezistencija na penicilin. Također, kod 63% ispitanih izolata dokazana je rezistencija na ampicilin. Na amoksicilin u kombinaciji s klavulanskom kiselinom rezistencija utvrđena disk difuzijskom metodom iznosila je 79, 0%, a E-testom 86, 6%. Kod svih pretraženih ETEC sojeva utvrđena je osjetljivost na cefotaksim, ceftazidim i cefepim. Testom međusobnog djelovanja dva diska i E-test ESBL trakicama niti kod jednog bakterijskog izolata nismo dokazali postojanje ESBLs. Postupkom PCR kod 58, 8% ispitivanih izolata dokazali smo blaTEM plazmidni gen, a blaSHV plazmidni gen nije dokazan ni u jednom izolatu. Nakon sekvencioniranja i usporedbe s referentnim nukleotidnim slijedovima utvrđeno je da svi izdvojeni geni kodiraju blaTEM-1 β-laktamazu. Dobiveni rezultati govore u prilog činjenici da je povećana i nepotrebna uporaba penicilina i ampicilina na svinjogojskim famama dovela do neosjetljivosti bakterija na te antimikrobne lijekove, a nastala rezistenicija posredovana je plazmidnim β-laktamazama. Najveća neosjetljivost na β-laktamske antibiotike i postojanje najviše plazmidnih gena odgovornih za rezistenciju prisutni su tamo gdje su ti antimikrobni lijekovi najčešće primijenjivani. Visoka komercijalna cijena cefalosporina III I IV generacije vjerojatno je pridonijela njihovoj smanjenoj primjeni što je imalo za posljedicu osjetljivost svih pretraživanih izolata na te antimikrobne lijekove.

enterotoksigena E. coli; blaTEM i blaSHV plazmidni geni; beta-laktamski antibiotici

nije evidentirano