hrvatski

Genotoksični učinak sedimenta Riječkog zaljeva na staničnu kulturu ribljih hepatocita PLHC – 1 mjeren Komet testom

Brojni toksični zagađivači antropogenog porijekla mogu se akumulirati u morskim sedimentima. Procjena genotoksičnog učinka zagađenih sedimenata može poslužiti kao rani pokazatelj promjena u okolišu. U ovom je radu genotoksičnost sedimenata istražena komet testom na staničnoj liniji ribljih hepatocita PLHC-1. Uzorci sedimenta prikupljeni su na šest postaja različitog stupnja onečišćenja u Riječkom zaljevu. PLHC-1 stanice bile su izložene različitim koncentracijama organskih ekstrakata sedimenta tijekom 24 h. Svih šest uzoraka sedimenta pokazali su genotoksični učinak ovisan o koncentraciji. Kako bi se odredilo koja je grupa zagađivača većinom odgovorna za opaženu genotoksičnost, sediment s najvećom genotoksičnosti dodatno je ekstrahiran s tri otapala različitog stupnja polarnosti. Nepolarna otapala (cikloheksan, diklormetan) pokazala su veći genotoksični učinak nego polarno otapalo (metanol), dok je najveći genotoksični odgovor dobiven kod sedimenta ekstrahiranog smjesom otapala diklormetan-metanolom koja ekstrahira široki spektar zagađivača. Komet test na staničnoj kulturi PLHC-1 pokazao se kao prikladna metoda procjene genotoksičnog potencijala sedimenata.

sediment; genotoksičnost; komet test; PLHC-1 stanična linija

nije evidentirano