hrvatski

Votivni darovi za zdravlje u Istri

U radu se obrađuju zavjetni darovi koji svojim plastičnim oblikom oponašaju dijelove ljudskog tijela tzv. anatomski votivi, te votivni darovi koji su simbolično-asocijativnog oblika kao što su dijelovi moliteljeve odjeće; koji su se poklanjali u svetištima na području Istre od 17. do 20. stoljeća, vezano uz pojavu različitih tjelesnih bolesti. Na osnovu pisanih dokumenata, usmenih kazivanja i terenskog istraživanja utvrđuju se lokaliteti na kojima su se takvi darovi prinosili, te istražuju njihovi oblici, starost, količina, simboličko-asocijativno značenje i veza sa pučkim obrascima o nastanku bolesti i pučkom medicinom. Anatomski votivi, tj. votivi koji plastično prikazuju pojedine tjelesne organe ili cijelo tijelo pradavni su način izražavanja ljudi u komunikaciji s božanskim u različitim životnim tegobama a osobito kod pojave bolesti. U istu svrhu su se koristili i predmeti koji svojim simboličko-asocijativnim oblikom izražavaju sadržaj prošnje. Takvi predmeti mogu biti osebujnih i bizarnih oblika a na ispitanom području Istre zabilježena je usmena predaja o zavjetnom darivanju dijelova odjeće, pa je u ovom radu na taj tip votiva obraćena osobita pozornost. Terenskim pručavanjem hodočasničkih svetišta u hrvatskom i slovenskom dijelu Istre kao što su svetišta u Bujama, Strunjanu, Rovinju, Batvačima kraj Peroja, Šijani itd. utvrđuje se očuvanost starih zavjetnih darova te prisutnost novih oblika votiva i pripadajućih običaja. Do sada provedeno istraživanja u navedenim mjestima i gradovima utvrđuje da je količina očuvanih predmeta te pisanih svjedočanstava o njima mala, čak se ne nailazi niti jedno svetište u kojem bi se i danas darivali anatomski votivi ili dijelovi odjeće. Pojedina svetišta sadrže određene sačuvane stare votivne darove, prije svega slike koje su uz pisana zahvalnice rašireniji i poznatiji način komunikacije s božanskim još od doba kužnih epidemija kada su se kao kolektivan zavjetni dar često prinosile u svetištima pojedinih svetaca, osobito kao svetog Roka ili Djevice Marije. Ta relativno mala prisutnost votivnih darova, u suprotnosti je sa ostalim dijelovima Hrvatske i Slovenije gdje su u pojedinim svetištima ostali i danas očuvani stari obrasci darivanja s pripadajućim votivnim predmetima. Zabilježeno je da je u naše doba na području Istre došlo do promjene i prilagodbe oblika votiva. Tako se bilježi da se danas prije svega daruju svijeće, štampane slike, ručni radovi, pisane zahvalnice, nakit i sl. Ti predmeti su za istraživača veća zagonetka jer su univerzalniji i anonimniji i ne odaju lako razlog svoje prisutnosti u svetištu, za razliku od anatomskih votiva i posebno naručenih slika koji su svojim oblikom i sadržajem jasnije izražavali razlog moliteljeva obraćanja. Bez obzira na promjene koje su se desile u 20. stoljeću po pitanju oblikovanja liturgijskog prostora, promjenama tipova pobožnosti, promjeni u obliku izrade i nabave votiva, obliku samih votiva, te znatnih promjena u političkom okruženju i vodećem svjetonazoru društva, zavjetno darivanje se ipak uspjelo zadržati i nastavilo svoj život u jednoj novoj formi prilagođenoj potrebi vremena. Provedeno ispitivanje utvrđuje kako zavjetno darivanje tijekom povijesti, ali i danas, predstavlja bitnu sastavnicu obuhvatne pučke predodžbe o podrijetlu, nastanku, širenju, zaštiti i liječenju bolesti, te kao takvi votivi ulaze u sastav pučke medicine stanovnika Istre.

Votiv; Istra; narodna medicina

nije evidentirano