hrvatski

Hladnokrvnjak u konjogojstvu Republike Hrvatske

Neposredno po završetku drugog svjetskog rata broj konja bez obzira na pasminu drastično je smanjen. Međutim, broj hladnokrvnih konja nešto je manje smanjen. Što više, došlo je do prodora hladnokrvnjaka u neka nova uzgojna područja, a porastao je broj potrošačkih područja. Došlo je do promjene eksterijera, a time i tjelesnih mjera, zbog korištenja težih uvezenih ždrijebaca. Povećanju broja hladnokrvnih konja nešto je doprinijela i veća proizvodnja kvalitetne voluminoznt: krme kao i kvalitetnija hranidba u zimskom razdoblju Od tri tipa našeg hladnokrvnjaka najmanji i najlakši bio je posavski tip s visinom grebena štapom 147, 89 cm (kobile), u odnosu na međimurski i slavonski tip hladnokrvnjaka. Danas na području Posavine i dijela Slavonije pored Podravine veći broj hladnokrvnjaka uzgaja se na području Siska. Popovače, Nove Gradiške i Slavonskog Broda. Tu nije došlo do značajnih pomaka u osnovnim tjelesnim mjerama i pored korištenja većih, težih uvezenih ždrebaca. Korišteni su i domaći križanci, ždrijebci nepoznatog podrijetla. Glavni razlog stagnacije i nepovećanja tjelesnih mjera, a time i tjelesne mase je nedovoljna briga oko narodnog uzgoja - selekcija. Kvalitetnija grla, zbog veće cijene, se prodaju, a uvjetno rečeno lošiji dio ženske populacije se ostavlja u uzgoju u gospodarstvu.

hladnokrvnjak ; kobila ; pastuh ; tjelesna mjera

nije evidentirano