hrvatski

Mjesto i uloga fiskalnih i nefiskalnih instrumenata u financiranju javnih potreba jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj

Temeljna obilježja financiranja javnih potreba lokalnih jedinica u suvremenim državama proizlazi iz spoznaje da se proširenje javnih funkcija nije ograničilo samo na njene središnje organe nego je našlo svoj odraz i na lokalnom planu. Razvijenu lokalnu samoupravu mnogi teoretičari danas vežu uz demokratičan politički sustav. I upravo zbog toga lokalne jedinice su postale nositeljem mnogih javnih funkcija kojima se lokalna vlast potvrdila ne samo kao demokratska institucija, već kao i važan činitelj razvoja uopće. Homogenost preferencija građana na lokalnoj razini omogućuje građanima s druge strane veliki utjedaj na današnje političke odluke. Prenošenjem određenih odgovornosti sa središnje na niže razine vlasti nužno zahtjeva i prenošenje i odgovornijih ovlaštenja u prikupljanju sredstava sa središnje na niže razine vlasti što u prvi mah ističe probleme stupanja fiskalne samostalnosti lokalnih jedinica. Struktura izdataka iz proračuna lokalnih jedinica pokazuje da u suvremenim uvjetima lokalne jedinice najveći dio svojih izdataka usmjeravaju na tekuće, a drugi put za kapitalne izdatke. Posebno treba naglasiti da je tehničko-tehnološka razina lokalne infrastrukture u mnogim jedinicama vrlo niska i da ona već danas predstavlja ograničavajući faktor razvoja. Ova činjenica upućuje na potrebu da bi lokalne jedinice trebale donositi dva proračuna: ( 1) proračun tekućih izdataka (tekući proračun i (2) proračun kapitalnih izdataka (kapitalbni proračun. Ovi proračuni s obzirom na naziv javnih poteba koje oni sadrže u bitnom bi se trebali razlikovati i sa vremenskog aspekta i sa aspekta instrumenata putem kojih se prikupljaju sredstva za njihove potrebe. Ukratko bi se moglo reći da bi se izdaci iz tekućeg proračuna trebali financirati u pretežnosti fiskalnim instrumentima, dok bi se financiranje kapitalnog proračuna većim dijelom trebalo zasnivati na nefiskalnim instrumentima financiranja. Daljne povećane potrebe financiranja tekućih izdataka iz lokalnih proračuna u zemljama u tranziciji koje su nastale procesima decentralizacije sa središnje na niže rezine vlasti moguće je financirati bilo povećanjem javnih davanja koja se temelje odlukama predstavničkih tijela lokalnih jedinica bilo povećanjem participiranja lokalnih jedinica u raspodjeli poreznih prihoda koje su u osnovi prihod sredinje vlasti. Međutim, uspješno financiranje izgradnje kapitalnih infrastrukturnih objekata, te održavanje i razvoj druge trajne imovine lokalnih jedinica nije moguće ostvariti s ograničenim fiskalni izvorima. Kapitalni troškovi izgradnje lokalne infrastrukture su izuzetno visoki i oni u pravilu premašuju fiskalni kapacitet mnogih lokalnih jedinica. Strana iskustva pokazuju da se financijska sredstva za kapitalna ulaganja u lokalnu infrastrukturu mogu uspješno osigurati različitim oblicima udruživanja privatnog i lokalnog javnog sektora u zajednički projekt. U mnogim razvijenim zemljama, naročito u SAD-u, privatni financijski sektor ima već danas vrlo značajnu ulogu u financiranju lokalnih javnih investicijskih programa. Najveći doprinos privatnog financijskog sektora u osiguranju sredstava za investicijske projekte lokalne infrastrukture ostvaren je korištenjem slijedećih nefiskalnih instrumenata: (1) izdavanjem lokalnih obveznica, (2) projektnim financiranje, te (3) privatizacijom dijela kapaciteta lokalne infrastrukture. Ovi nefiskalni instrumenti morali bi i u našoj zemlji u narednim godinama postati glavni izvori financiranja lokalne inferastrukture.

fiskalni instrumenti; nefiskalni instrumenti; lokalna samouprava

nije evidentirano